Kolovoz 2016. : Kolumna ravnatelja

Posted by on 3 kol. 2016 in Novosti | Tags:

MONITORING. Kako to jednostavno zvuči…

Monitoring je, u svojoj suštini, prebrojavanje i/ili mjerenje brojnosti i rasprostranjenosti vrste ili staništa koje se ponavlja kroz duži vremenski period. U monitoringu se podaci prikupljaju na standardiziran način tj. metodologiji koja je definirana u programu monitoringa. Krajnja svrha monitoringa je ne samo odgovor o promjenama u veličini populacije i rasprostranjenosti vrste i staništa, nego i smjernica što treba poduzeti da se stanje vrste ili staništa koji ima negativni trend brojnosti i rasprostranjenosti poboljša. Zato se monitoringom prikupljaju podaci i o pritiscima (najčešće su to posljedice i rezultati ljudske aktivnosti u prostoru) koji uzrokuju promjene brojnosti i rasprostranjenosti vrsta i staništa te se, u konačnici, daje uputa kako vrstu i/ili stanište štiti i koje mjere očuvanja poduzimati. Rezultati monitoringa moraju poslužiti u planiranju održivog gospodarskog razvoja države, bilo da je to projektiranje izgradnje elektroenergetskih objekata ili je to planiranje poticaja u poljoprivredi. (s web stranica dzzp.hr)

Primjetit ćete na web-stranicama gotovo svih aktivnijih javnih ustanova za zaštitu prirode kako se cijele sezone, od ožujka pa nadalje, vrši monitoring biljnih i životinjskih vrsti. Nakon zimskog prebrojavanja ptica močvarica, monitoring je aktivnost koja zauzima važnije mjesto u radu zaštitara prirode. Gornje pojašnjenje monitoringa može izgledati kao “igra u prirodi”, kao posao kojeg bi svi mogli s lakoćom obavljati. Međutim, nije baš tako. Zašto?

Monitoring je složena aktivnost koja podrazumijeva cijeli niz ispunjenih preduvjeta, e da bi se provodio onako kako nalažu pravila struke i pravila sustava koji pohranjuje prikupljene i obrađene podatke. Ponajprije, (1) generalno educirani provoditelji monitoringa moraju (2) znati ciljeve iz nacionalne Strategije očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti, zatim (3) moraju biti posebno educirani za metodologiju monitoriranja određenih svojti. Nadalje, (4) trebaju poznavati staništa u svojem ataru kako bi znali gdje prvotno locirati svojtu koju trebaju monitorirati, a onda na red dolazi i (5) oprema pomoću koje se najpreciznije određuje prisutnost određene svojte. Toliko spominjani (6) timski rad uvelike dolazi do izražaja kad je riječ o ovim zadacima, a to veže (7) multidisciplinarnost i poznavanje temeljnih znanja iz mnogih disciplina. (8) Razumijevanje prirodnih i društvenih procesa mnogo je puta od ključne važnosti za detektiranje mogućih staništa određenih svojti (vidi dolje konkretni primjer).

Osobe koje obavljaju monitoring moraju imati i značajnu socijalnu inteligenciju, jer na terenu susreću ljude (primjerice one u čijim štalama gnijezde živi objekti monitoringa). Ti ljudi imaju brojna pitanja na koja treba znati odgovoriti stručno, ali na razini razumijevanja onih koji nisu stručni u tim stvarima. Edukacija stanovništva je popratna aktivnost monitoringa, pri čemu se direktno educiraju pojedinci koji su u stalnom doticaju s određenom svojtom. Vjerovali ili ne, mnogi ljudi čine neprimjerene radnje spram živog svijeta iz pukog neznanja, smatrajući pritom da ne čine nikakvu štetu prirodi. Ponekad pak ljudi teško prihvaćaju činjenicu da oni (ljudi) u prirodi nisu “apsolutni broj 1” i da je potrebno samo malo truda da bi se prirodni svijet uvažavao (i time štitio!) primjereno svojoj intrizičnoj vrijednosti.

Monitoring jedne vrste nužno će vas odvesti do drugih. Primjerice, kod ovogodišnjeg monitoringa lastavica i piljaka, zabilježene su nove porodiljne kolonije šišmiša, što pak je svakako dodana vrijednost ovog posla. U konačnici, to jest užitak posla u zaštiti prirode!

 

Konkretni primjer

Pčelarica (Merops apiaster) je jako zgodan i privlačan motiv mnogim fotografima. Međutim, da bi se pronašlo njeno stanište i započeo monitoring, potrebno je stvarno biti “potkovan” u svih osam gore navedenih preduvjeta. Početnik u monitoringu će ju najprije tražiti na šljunčarama, i to je dobar prvi korak ka istraživanju ove vrste; ljudski proces vađenja šljunka stvorio je doprirodna staništa za ovu vrstu. Međutim, iskusniji prirodnjak će konzultirati i (primjerice) geološke karte određene regije, jer će iz njih iščitati potencijalne prikladne naslage i njihove međuodnose koji pogoduju pčelarici na staništima koja nisu tako očita i dostupna ljudskom pogledu. To pak će dovesti do otkrića novih staništa, a ujedno i do većeg broja zabilježenih jedinki u nekoj regiji. Naravno, rezultirat će i trajnim praćenjem stanja na tom lokalitetu, što podrazumijeva postojanje sustava praćenja odnosno postojanje logistike koja će omogućiti praćenje kroz duži niz godina… Zato su (između brojnog ostalog) potrebne ustanove za zaštitu prirode – da svi procesi u zaštiti prirode imaju trajnu logističku bazu.

13254753_1257044067640819_3702312105200176135_o

(Pčelarica – foto: Luka Hercigonja)

Ukratko, monitoring nije tako jednostavni proces kao što se može činiti na prvi pogled. Uhodaniji sustavi zaštite prirode, oni koji monitoringe provode duži niz desetljeća, razvili su posebne metodologije, napisali i objavili brojne publikacije na tu temu, uveli monitoring u obvezne programe cjeloživotnog obrazovanja djelatnika u zaštiti prirode… Ono što danas radimo u Međimurju, pravi je početak sustavnog monitoringa naše regije, posebno iz razloga što svi prikupljeni podaci završavaju tamo gdje im je središnje mjesto – u Hrvatskoj agenciji za okoliš i prirodu (HAOP). Badava silni monitoring ako podaci nisu sustavno obrađeni, pohranjeni i dostupni sadašnjim i budućim generacijama prirodoslovaca i znanstvenika. Naravno, i praktičarima zaštite prirode koji će nastaviti rad sadašnjih generacija.

 

autor teksta: mr.sc. Siniša Golub, ravnatelj ustanove

*) kolumna je rubrika započeta u siječnju 2014., a autor obrađuje aktualne teme iz domene zaštite prirode u Međimurju, Hrvatskoj i svijetu. Kolumna ravnatelja ne odražava službene stavove politike zaštite prirode u RH, nego iznosi osobni pogled djelatnika u sustavu zaštite prirode RH.