Svibanj 2017.: Kolumna ravnatelja

Posted by on 3 svi. 2017 in Novosti | Tags:

Početkom travnja ove godine, u Francuskoj je održana Konferencija na temu UNESCO rezervata biosfere za područje Europe i Sjeverne Amerike. Zahvaljujući pozivu od strane UNESCO ureda iz Venecije, kao ravnatelj ustanove koja (između ostalog) upravlja i dijelom Prekograničnog rezervata biosfere Mura-Drava-Dunav, nazočio sam toj Konferenciji. Evo kratkog izvještaja o tom sudjelovanju.

Od stotine tisuća što većih što manjih službeno zaštićenih prirodnih područja na planetu, tek ih oko 630 ima UNESCO status “rezervata biosfere” koji proizlazi iz programa “Čovjek i biosfera”. Da razjasnim, to nije isto što i UNESCO program Svjetske baštine, već program kojim se zaštićena područja profiliraju kao poligon zaštite prirode uz istovremeni održivi razvoj u zonama na rubnom dijelu proglašenih rezervata biosfere.

Prekogranični rezervat biosfere Mura-Drava-Dunav, UNESCO je proglasio u srpnju 2012. godine, a između dviju država: Hrvatske i Mađarske. Time je u rekordnom roku, svega 17 mjeseci nakon proglašenja Regionalnog parka Mura-Drava u Hrvatskoj, UNESCO prepoznao ovo područje kao dovoljno vrijedno da bude na popisu rezervata biosfere. No, istovremeno, time je ustanovama za upravljanje zaštićenim prirodnim područjima u Hrvatskoj i Mađarskoj pridodana još jedna međunarodna obaveza, ali bez istovremenog povećanja proračuna za izvršenje zadataka iz te obaveze.

Kako bi se i Rezervat biosfere Mura-Drava-Dunav priključio međunarodnoj zajednici što okuplja upravitelje istovrsnih rezervata biosfere iili biosfernih parkova (kako ih lukavo zovu u nekim država gdje riječ “rezervat” izaziva negativne konotacije!), UNESCO je ljubazno pokrio troškove mojeg sudjelovanja na EUROMAB konferenciji: Više o samoj konferenciji saznajte na linku: euromab2017.org

Što je osnovna vrijednost ove Konferencije i našeg sudjelovanja na njoj? Ponajprije, pozicionirali smo i predstavili Rezervat biosfere Mura-Drava-Dunav prema međunarodnoj zajednici ostalih rezervata biosfere. Određeno zaštićeno područje postoji samo ako postoji i njegov službeni upravitelj, pa je ovo bila prilika da se Mura-Drava-Dunav predstavi međunarodnoj zajednici upravljača ovom UNESCO kategorijom. Spoznali smo značaj rezervata biosfere u globalnom kontekstu te vidjeli različite izazove s kojima su suočeni upravljači rezervatima u različitim dijelovima svijeta.

Dodana vrijednost? Umrežavanje s ljudima koji rade u rezervatima biosfere proglašenima prije našeg Mura-Drava-Dunav, zbog čega imaju i više iskustva temeljenog na praksi. Upoznavanje s parkovima koji su nam geografski relativno blizu, ali dosad nismo imali direktnih poveznica; primjer su slovenske Škocjanske jame. Upoznavanje s primjerima dobre prakse u rezervatima, gdje se malim koracima mogu postići značajni rezultati, posebno u domeni senzibilizacije javnosti na koncept “Čovjek i Biosfera”.

 

Foto: Terenski izlazak tijekom konferencije. Srednjoškolci na rubnim dijelovima vinograda postavljaju kućice za šišmiše kako bi se na prirodni način regulirao broj moljaca koji napadaju vinovu lozu. Time se vinogradi manje prskaju, vino se može plasirati kao ekološki proizvedeno te tako postići višu cijenu na tržištu.

 

Zaključak: Zbog uvijek nedostatnih sredstava u proračunu zaštitara prirode, nažalost, propuštamo mnoge konferencije na kojima bismo mogli naučiti mnogo toga o upravljanju područjima što su nam povjerena na skrb. U slučaju ove konferencije, UNESCO je spasio stvar pa pokrio troškove (mojeg) sudjelovanja. U tjedan dana, sudionicima su prezentirani brojni primjeri dobre prakse što se provodi u rezervatima biosfere. Kroz tematske radionice, dotaknuli smo mnoga područja gdje se tek trebaju stvoriti prakse u upravljanju. Kao krajnji zaključak, nameće se potreba proaktivnijeg pristupa RH prema rezervatima biosfere proglašenim na teritoriju države; to sa zasad dva: Velebit i Mura-Drava-Dunav.

 

autor: mr. sc. Siniša Golub, ravnatelj ustanove

*) kolumna je rubrika započeta u siječnju 2014., a autor obrađuje aktualne teme iz domene zaštite prirode u Međimurju i Hrvatskoj. Stajalište autora nije nužno i službeno stajalište RH u domeni zaštite prirode i/ili upravljanja zaštićenim prirodnim vrijednostima