Listopad 2017. : Kolumna ravnatelja

Posted by on 17 lis. 2017 in Novosti | Tags:

Poučak s retencije Jegerseg

Proteklih se dana na retenciji Jegerseg dogodila nemila situacija koja je uzbunila ljubitelje prirode, te opravdano završila u medijima, praćena fotografijama ekološki osvještenog županijskog vijećnika. O čemu se radi?

Retencije su primarno vodnogospodarski objekti kojima službeno upravljaju „Hrvatske vode“, a služe za akumuliranje viškova vode tijekom obilnih padalina, kako ti viškovi ne bi ugrozili nizvodna naselja. Većina međimurskih retencija je izgrađena u proteklih četrdesetak godina, a danas služe i kao slatkovodni ribnjaci, ali i kao oaze bioraznolikosti u inače urbaniziranom Međimurju. Prošle godine objavljena je i opširna knjiga o retencijama u Međimurju, jer njihov značaj danas uvelike prelazi njihovu osnovnu, vodnogospodarsku funkciju.

Nekoliko je elemenata doprinijelo cijeloj nezgodaciji. Ponajprije, iako su svi mediji, a posebice elektronski, željni novosti i ažurno ih objavljuju, Hrvatske vode nisu informirale javnost putem medija da se kreće s ispuštanjem retencije Jegerseg, pa su oni koji redovno pohode tu retenciju između Slakovca i Brezja ostali zatečeni naglom, nenajavljenom radnjom koja se u pravilu obavlja svake godine, ali tek u kasnu jesen. Nadalje, retencije se obično prazne u mjesecu studenom, nakon što ptice koje na njima obitavaju ili su se tamo izlegle, poput ovogodišnjih labudova, odlete na zimovanje na dravske akumulacije. Kako je ovo pražnjenje nastupilo početkom listopada, tako ovogodišnji mladi labudovi još nisu bili u letnom stanju. Naposljetku, ali ne manje važno, neki od ljubitelja prirode su na internet portalima priznali kako su cijelog ljeta hranili labudove baš na toj retenciji, a sad je dio tih labudova stradao – vidi čuda – jer nije mogao poletjeti i odletjeti nakon što je retencija naglo ispražnjena do dna.

Iz svega ovoga može se izvući poučak kako se isto ne bi više ponovilo. Služba za informiranje „Hrvatskih voda“, bilo na razini Čakovca, Varaždina ili središnjice u Zagrebu, morala bi informirati javnost o radovima koje namjerava poduzeti na objektima koji, istina, jesu pod njihovom direktnom upravom, ali u današnje vrijeme imaju i druge funkcije. Čak ako to i nisu obavezni po osnovama raznih zakona o pravu na pristup informacijama, kao javna institucija trebali bi usvojiti tu naviku informiranja javnosti. Posebno ako je uvriježena praksa da se retencije prazne u studenom, a ovo je pražnjenje sad nastupilo dobrih mjesec dana ranije. Ljubitelji prirode pak konačno moraju shvatiti da divlje životinje, posebno labudove,  ne smiju dirati niti dohranjivati u sezoni kad im je u prirodi dostupna njihova osnovna hrana! Jer, dogodilo se ono najgore: oportunistički nastrojeni labudovi su se najeli hrane koju im je servirao čovjek, tijelo im je dobilo prekomjernu težinu, ali krila još nisu dobila na snazi te nisu mogli poletjeti, pa su nakon ispuštanja vode iz retencije ostali zarobljeni u blatu. Kao takvi, postaju lagan plijen predatora, što je u prirodi sasvim normalna pojava, no ljubitelji labudova teško se mire da su pernata bića koja su im uljepšavala svakodnevicu sada postala brza hrana za lisice.

Na kraju cijele priče, čuvari prirode su preživjelog labuda prebacili u obližnju vodom ispunjenu retenciju, te ostaje za vjerovati da su sve strane u ovom slučaju izvukle svoj poučak.

 

Jasno upozorenje istaknuto u američkim nacionalnim parkovima:

NE HRANITE DIVLJE ŽIVOTINJE

(snimio: Siniša Golub, 2017.)