Lipanj 2018. : Kolumna ravnatelja

Posted by on 14 lip. 2018 in Novosti | Tags:

Iz godine u godinu, opseg poslova u zaštiti prirode raste neslućenom krivuljom. Kao da se svake godine u kufer poslova ubacuju sve nove i nove obveze, a da pritom resursi za provedbu obaveza uglavnom ostaju isti. Broj djelatnika i proračuni ne rastu istovjetnom brzinom. Kako pohvatati sve konce, zadovoljiti sve potrebe i servisirati razlog postojanja ustanove – zaštićena područja prirode?

 

Izvan sustava ustanova za zaštitu prirode, naš posao izgleda romantično. Pa, kao, bavimo se lijepim stvarima, zapravo živim bićima i pojavama. Promatramo rode, brojimo kukce najčešće leptire, pišemo o ljepotama i guštamo zelenilo. Zapravo, terenski dio posla jest najljepši, tu nema dvojbe. Onaj drugi dio, manje vidljivi ali jednako zahtjevni, taj dio je manje zahvalan. Ali, mora se odraditi. Država i EU traže podatke s terena, pa proračun i njegove izmjene, izvješća… Najveći opseg administrativnih poslova pada u isti dio godine kao i potreba za najviše terena, naime, u period od 15. ožujka do 15. lipnja. To je naprosto tako.

A tu su i projekti. Trenutno očekujemo potpisivanje dva ugovora i početak provedbe dvaju projekata koji su opsegom posla i proračunom “teži” od svega što smo radili u proteklih desetak godina. Pritom će za sve aktivnosti biti na raspolaganju svega 24 mjeseca, uključujući period za izvještavanje. Srećom, Međimurci smo, nikad nismo bježali od izazova.

Pa, kako onda zadržati kvalitetu obavljanja svih zadaća na traženoj razini? Pravilnom raspodjelom zadaća između raspoloživog broja djelatnika, preciznim planiranjem zadaća koje se ponavljaju iz godine u godinu. Kreativnim pristupom novim zadacima i radnjama s kojima se dosad nismo sretali – niti mi kao ustanova, niti pak društvo u cjelini. Primjerice, klimatske promjene i sve veća najezda komaraca u proljetno-ljetnim mjesecima.

Svatko tko je u životu morao nešto raditi sustavno i s teško mjerljivim rezultatima, shvatit će o čemu pišem. Upravljanje zaštićenim područjima prirode je takav posao, misija koja (pre)često ovisi o drugim dionicima koji u istom prostoru imaju sasvim različite (oprečne!) interese. Svi ti interesi mogu biti legitimni, no tek će vrijeme pokazati čiji je interes bio od šire opće koristi za čovjeka i prirodu.

A o svemu tome treba voditi brigu u svakodnevnom poslu, bilo da je riječ o prebrojavanju mladunaca bijele rode ili o projektiranju mjera koje će dugoročno omogućiti opstanak vodozemaca i gmazova na području Međimurske županije u cjelini.

 

mr.sc. Siniša Golub, ravnatelj ustanove