Zašto radimo monitoring?

Posted by on 7 svi. 2019 in Novosti, RSS | Tags: , , ,

Vjerojatno ste primijetili da je u ovo proljetno doba godine velik broj vijesti na našim internetskih stranicama s naslovom monitoring. O čemu se zapravo radi? Monitoring je engleska riječ latinskog porijekla, koja prema definiciji znači: praćenje stanja, zbivanja i pojava; nadzor, nadgledanje. Najbliža i najprimjerenija riječ u hrvatskom jeziku bila bi praćenje stanja. U sektoru zaštite prirode monitoring se provodi u svrhu praćenja stanja biljnih i životinjskih vrsta, staništa i stanišnih tipova i on je neizostavni dio sustava zaštite prirode u cjelini. Za provedbu monitoringa izrađuje se Nacionalni program monitoringa za svaku pojedinu vrstu ili stanište.

Mi u Međimurskoj prirodi uključeni smo u spomenuti program na način da pratimo pojedine vrste koje su značajne za ocjenu stanja očuvanja prirode, za koje je procijenjeno da bi ih bilo vrijedno i korisno pratiti, a koje obitavaju na području naše županije. Prije samog početka provođenja monitoringa naši djelatnici su prošli program edukacije za monitoring određene divlje životinjske ili biljne vrste ili staništa i stanišnih tipova. Provedbom kontinuiranog praćenja pojedine vrste vrlo je značajno i zapravo najvažnije koje ciljeve postižemo monitoringom. Najvažniji ciljevi su prikupljanje čim preciznijih podataka o veličini i promjenama  u veličini populacije na području rasprostranjenosti  ciljane vrste. Uz te podatke obavezno prikupljamo podatke i o ostalim čimbenicima koji utječu na navedeno i pomoću kojih bi se stanje neke vrste, općenito, moglo ocijeniti povoljnim, stabilnim, nepovoljnim, zabrinjavajućim ili slično.

Za provedbu monitoringa koriste se različite znanstvene metode, ali svaka mora jasno i nedvojbeno dati čim preciznije podatke i  rezultate koji se očekuju provedbom tog programa. Podaci kasnije moraju uvijek biti dostupni i primjenjivi svim sudionicima i dionicima u sustavu zaštite prirode, a posebno istraživačima i prirodoslovcima, izrađivačima raznih planova u prostoru.

Na samom terenu molimo ljude da, primjerice, u proljeće i ljeti ostavljaju otvorenim vrata svojih aktivnih ili nekadašnjih štala, svinjaca, peradarnika i drugih gospodarskih objekata na selu, kako bi lastavice mogle nesmetano ulaziti, formirati gnijezda i othraniti mlade. Ima slučajeva kada ljudi samoinicijativno čuvaju lastavicu, građenjem konzola za gnijezda, zatvaranjem mačaka kada su prisutni mladi ptići i drugo, što je u svakom slučaju pohvalno i dobrodošlo ponašanje. Ili kockavica, također vrlo poznata k tome vrlo osjetljiva, rijetka i ugrožena proljetnica. Prilikom monitoringa apeliramo na stanovništvu da ju ne čupaju, maltene da je paze i maze te da nam dostavljaju podatke o njihovim nalazištima i lokacijama kockavice. Dakle kod pojedinih vrsta suradnja lokalnog stanovništva u samom procesu monitoringa i same zaštite prirode je nezamjenjiva i neprocjenjiva.

Sl. 1. Monitoring jelenka provodimo u sumrak, a zabilježene jednike označavamo i puštamo u prirodu

Od brojnih metoda praćenja vrsta, najčešće su prebrojavanje živih ili uginulih jedinki, praćenje njihovih nastambi ili gnijezda kod ptica. Ukoliko ih ne možemo stalno vidjeti, kao vidru ili šišmiša, koje su izrazito noćne vrste, pratimo takozvane tragove prisutnosti kao što su otisci, izmet, mokraća, dlaka perje, ostaci hranjenja, prisutnost određenih predatora i mnoge druge.

Sl. 2. Na tavanima i crkvenim tornjevima pratimo brojnost porodiljnih kolonija šišmiša

Temeljem svih prikupljenih podataka, ukoliko se pokaže da je nekoj vrsti ugrožen sam opstanak, nadležne institucije mogu izraditi posebne akcijske ili druge planove i mjere da se to ne dogodi. U suprotnom, ukoliko je stanje vrste povoljno ili stabilno, nastavlja se sa mjerama i aktivnostima  za koje se smatra da su pridonijele takvoj situaciji.