Priroda uzvraća udarac – putem komaraca!

Komarci su već nekoliko godina udarna tema ljetne sezone, napasnici koji ne diskriminiraju svoje žrtve po nacionalnoj ili vjerskoj osnovi te možda najvažnije – veliki trošak lokalnih proračuna. Ono što iz lokalne komunalne naknade nije pojelo raličanje snijega, sada će isisati komarci. Jer, kao i kod brojnih drugih poremećenih EKOLOŠKIH odnosa u složenim ekosustavima, čovjek pokušava stvari riješiti zamjenskim radnjama koje imaju određenu EKONOMSKU cijenu. U slučaju najezde komaraca, to je višestruko, često uzaludno zaprašivanje, bilo sa zemlje ili iz zraka, ili tretiranjem ličinki u samoj vodi.

Zašto uopće ima previše komaraca? Osim klimatskih prilika koje, očito, trenutno idu u korist krvopija, važan dio odgovora leži u činjenici što su tijekom proteklih desetljeća u Međimurju uništena brojna prirodna staništa ptica bregunica, prirodnih neprijatelja komaraca. Jedan par bregunica, naime, u jednom danu može pojesti i 10.000 komaraca. Da, dobro ste pročitali! Kako bregunice žive u kolonijama po stotinu i više parova, zamislite koliko je to manje komaraca u okolišu nekog naselja, samo ako u blizini tog naselja obitavaju i gnijezde bregunice. A koja su to staništa, gdje zapravo obitavaju bregunice? Odronjene obale nizinskih rijeka u kojima bregunice mogu izdubiti svoja gnijezda, kao i aktivne ili napuštene šljunčare u kojima su strojevi otkrili slojeve dovoljne rahle da u njima bregunice izdube svoje do metar duboke rupe za gniježđenje.

 

Dragi načelnici međimurskih općina i gradova,

zaprašivanje komaraca ili njihovo tretiranje u različitim fazama njihova životnog ciklusa samo je vatrogasna mjera. Dakako da u datom trenutku, dok komarci sišu krv lokalnih žitelja, i nema druge opcije nego ofenzivni udar na napasnike. Ali, to nije dugoročno rješenje u borbi protiv komaraca. Ključ problema prekobrojnih komaraca je u vraćanju njihovog prirodnog neprijatelja na rubove naših sela. Ključ je u omogućavanju gniježđenja bregunica uz obale rijeka na način kako su to bregunice činile stoljećima prije ljudskog uplitanja u prirodnu dinamiku rijeka. Stoga, kao što ste godinama tražili od „Hrvatskih voda“ da vam pomognu u obrani od štetnog djelovanja voda, tako je sada došlo vrijeme da se zatraži restauracija određenih dijelova riječnih obala, njihovo vraćanje u prirodno stanje, kako bi te obale postale idealne za gniježđenje bregunica.

 

Da je ta misija moguća, potvrđuje pilot-projekt koji već nekoliko godina zaštitari prirode provode na starom toku rijeke Drave, ovdje u Međimurju. Nakon što se očisti vegetacija koja obrasta strme odronjene obale, bregunice se tu rado vraćaju na gniježđenje. Više bregunica znači manje komaraca, što pak znači manje proračunskih troškova za različite metode umjetnog uklanjanja komaraca iz prostora. Jednostavni je to prirodni mehanizam između predatora i plijena koji u potpunosti isključuje ljudsku žrtvu ili doslovni danak u ljudskoj krvi.

 

Priroda uzvraća udarce jer smo mi ljudi iz mreže života uklonili neke bitne sastavnice. Prvi korak ka rješenju nekog problema jest prepoznavanje i priznavanje da problem postoji. Kod komaraca to više nije sporno. Sada samo preostaje odluka da li će se općine i gradovi s problemom komaraca baviti preventivno ili palijativno. A mudra narodna izreka kaže: Bolje spriječiti nego liječiti.