Međunarodni dan pismenosti obilježava se 8. rujna svake godine, a utemeljio ga je UNESCO davne 1967. s ciljem promoviranja važnosti učenja i pismenosti, ali i osvješćivanja javnosti o problemu nepismenosti koji još uvijek pogađa veliki dio svjetskog stanovništva. Pismenom se smatra osoba koja može s razumijevanjem pročitati i napisati kratak, jednostavan sastavak o svome svakidašnjem životu, bez obzira na to na kojem jeziku ili pismu osoba čita odnosno piše.
No, ova kolumna nije samo o toj vrsti pismenosti, već i o ekološkoj pismenosti, o razumijevanju svojeg neposrednog prirodnog i urbanog okruženja te o odnosu koji iz te pismenosti proizlazi. Jer, veliki dio ekoloških problema na lokalnoj razini ima korijene u ekološkoj nepismenosti odnosno u nemogućnosti da pojedinac pravilno iščita i interpretira svoje okruženje, pa se onda prema tom okruženju odnosi neprimjereno.
Zar bi netko tko shvaća krhkost prirode i međuovisnost svih odnosa u ekosustavu tako olako bacao otpad po šumama ili u vodu? Ili pak spaljivao stare automobile, plastiku i gume? Činjenica što se danas u Međimurju još uvijek moramo nositi s takvim slučajevima zorno kazuje da ekološka pismenost, a onda i ekološka osviješćenost još nisu dostatno razvijene. Naravno, na visokoj su razini ako ih usporedimo s vremenom dok je društo u cjelini otpad odlagalo na neprimjerena mjesta, recimo prije četrdesetak godina. Ali činjenica da među nama žive ljudi koji ne osjećaju ni najmanje grizodušja bacajući svoje smeće u šumu u današnje vrijeme, jasno nam poručuje da u procesu razvoja ekološke pismenosti još ima nepročitanih stranica. To je proces u kojem svi moramo sudjelovati, bez obzira koliko ta riječ „svi“ djeluje plošno i generalizirajuće. Stanje prirode i okoliša tiče se svih ljudi koji dijele neki zavičaj.
Kako povećati ekološku pismenost? Obitelj i škola tu imaju veliku ulogu, kao i kod razvoja opće pismenosti. Nadalje, dobar dio ekološke pismenosti razvit će se iz čitanja prikladne, posebno zavičajne literature, gdje opet opća pismenost i naklonost knjizi imaju presudnu ulogu. Srećom, posljednjih godina se u Međimurju objavljuju zanimljivi naslovi s ekološkom tematikom. Nekako se te dvije pismenosti isprepliću, pa se onda 8. rujna nameće kao logični datum da ih povežemo u jednom novinskom tekstu i tako skrenemo pozornost javnosti na uvijek aktualne teme ekološke svijesti i duhovnog rasta pojedinca i društva.
