Rujan 2019. : Kolumna ravnatelja

Posted by on 10 ruj. 2019 in Novosti | Tags:

U tijeku su opsežni radovi na uređenju unutarnjeg postava i vanjskog okoliša Centra za posjetitelje u Križovcu. U okviru projekta Med dvemi vodami uredit će se moderni edukacijski postav u sklopu kojeg će posjetitelji iz cijelog svijeta dobiti vrijednu lekciju o vrijednostima međimurske prirode koja je stoljećima (pre)oblikovana u interakciji čovjeka i izvorne divljine. Ipak, i kao takva (preoblikovana) ima svojih posebnosti, a centri za posjetitelje upravo su ključna mjesta na kojima se stječe prvotni uvid u procese koji su doveli do stanja današnje prirode.

U svojem dosadašnjem radu u zaštiti prirode, imao sam prilike obići brojne centre za posjetitelje diljem svijeta, i svaki je različit (jedinstven) na svoj način. Naime, svaki od njih odražava tradiciju zaštite prirode iz čega je (pažljivom oku) odmah vidljivo da li je ta tradicija duga i kontinuirana ili pak je tek mlada i još uvijek traži svoju “nit vodilju”. Nadalje, vidljiva je razlika između centara koje vode ustanove za zaštitu i upravljanje prirodnim vrijednostima i onih centara koji su u rukama turističkog ili profitnog sektora. Ogromna je razlika da li su ljudi koji vode određeni centar za posjetitelje uopće čuli za pojam “interpretacija baštine” i tko je bio Freeman Tilden. Ili svoj centar vode samo zato jer je to trend i zato jer im je netko “s više razine” rekao da moraju.

Postoji razlika između centara za posjećivanje i na razini financijskog ulaganja u objekte i sam postav interpretacije. Veliki i posjećeniji parkovi (koji drže do svojeg statusa i ugleda) imaju čak i vlastite kinodvorane u kojima se neprestano vrte filmovi s različitim tematikama iz dotičnog parka. Zbirke su im djelomične tradicionalne (diorame i dermopreparati), djelomično i računalno interaktivne – jer moderni posjetitelji vole prirodne pojave doživjeti i virtualno. Da ne bi bilo zabune, ovdje pišem o parkovima diljem svijeta, izuzimam hrvatske parkove koji su još uvijek u start-up fazi traženja interpretacijskog identiteta.

Parkovi koji imaju veliku površinu, primjerice poput Yellowstonea, obično imaju i više centara za posjetitelje. Neki od njih su moderniji jer su građeni i koncipirani u novije vrijeme, dok su drugi tradicionalniji ali svejedno kvalitetno održavani jer kao takvi reflektiraju duh vremena u kojem su građeni. Mnogi od tih starijih centara imaju i aktivne kamine u kojima tijekom većeg dijela godine gori vatra, što pak privlači određeni tip posjetitelja. Da, čak i u velikim parkovima kojima se ne nazire prostorni kraj, važni su detalji poput vatre u kaminu…

Manji i novije proglašeni parkovi – poput Regionalnog parka Mura-Drava u Međimurju – još izraženije trebaju centre za posjetitelje. Zašto još izraženije? Zato jer je čak i lokalnom stanovništvu nejasno zašto se sad prostor njihovog zavičaja štiti, iako je u prošlosti bio ekološki vredniji pa se nije štitio! Zašto sad odjednom ti statusi “značajnog krajobraza” ili “regionalnog parka”?! S obzirom da u školskom kurikulumu naprosto nema dovoljno satnice za zavičajne prirodne vrijednosti, mora postojati prostor u kojem zavičajnici mogu spoznavati vrijednosti prostora koji ih okružuje, pa da te spoznaje onda mogu dodatno produbljivati na terenu.

Centar za posjetitelje u Križovcu već sad ima prevažnu ulogu u neformalnoj edukaciji lokalnog stanovništva, ali i posjetitelja koji iz cijelog svijeta dolaze u Međimurje. Kad u proljeće 2020. godine bude konačno uređen i otvoren za javnost, bit će mjesto učenja i stvaranja novih spoznaja o ekološkim vrijednostima prostora između Mure i Drave. Spoznaja koje će se na terenu produbljivati, direktnim uvidom u zaštićeni i nezaštićeni prirodni prostor najsjevernije hrvatske županije.