Što šišmiši rade u ovo doba godine?

Posted by on 4 ruj. 2019 in Novosti, RSS | Tags: , ,

Krajem kolovoza i početkom rujna već se tradicionalno diljem Hrvatske i svijeta obilježava Međunarodna noć šišmiša. To je kampanja koja se obilježava od 1997. godine pod okriljem Sporazuma o zaštiti europskih populacija šišmiša (EUROBATS ). Hrvatska je članica Sporazuma od 2000. godine. Kroz razne događaje (interaktivne radionice, predavanja, izložbe, šetnje) prenosi se znanje o šišmišima, njihovom načinu života, navikama i potrebama različitih vrsta šišmiša te njihovoj važnoj ulozi u ekosustavima, kao i o potrebi njihova očuvanja i zaštite.

Na svijetu ima više od 1150 vrsta, od kojih je 177 ugroženo, čak 204 vrste nisu dovoljno poznate, a pet ih se vodi kao izumrle. Svih 35 vrsta šišmiša koji žive u Hrvatskoj strogo su zaštićene Zakonom o zaštiti prirode.

Šišmiši su iznimno važan dio svjetskih ekosustava – bitna su karika u prirodnom obnavljanju tropskih šuma, oprašivanju mnogih biljaka koje cvatu noću i kontroliranju brojnosti noću aktivnih kukaca te su tako pokazatelj zdravlja okoliša. Važnost šišmiša u biološkoj kontroli kukaca postaje očita ako se uzme u obzir da jedan šišmiš u jednom satu može uloviti 500 do 1000 kukaca, a tijekom jedne noći može pojesti količinu plijena koja iznosi i do jedne trećine njegove mase tijela. Šišmiše ugrožava gubitak skloništa i lovnog staništa, premazivanje drvne građe na krovištima sa kemikalijama koje su otrovne, upotreba pesticida, smanjivanje količine kukaca kojima se šišmiši hrane, turističko korištenje špilja, uznemiravanje porodiljnih i zimskih kolonija, vjetroelektrane, isušivanje vodenih površina i onečišćivanje voda.

A što šišmiši rade u ovo doba godine?

Kasno ljeto i početak jeseni razdoblje je kad je u većem dijelu Europe još toplo te su i kukci, glavna hrana šišmiša, aktivni. U ovo doba su se i mladi šišmiši, rođeni nekoliko mjeseci ranije, već odvojili od majki. Ova kombinacija čini ovo razdoblje povoljnim za parenje.

Većina vrsta se počinje okupljati na ulazima u špilje ili oko drugih skloništa. Ova pojava često se naziva „rojenje“. U takvim grupama mužjaci su uglavnom u većini. Nije sasvim jasno zašto se šišmiši okupljaju u ovako velikom broju, ali pošto za vrijeme „rojenja“ dolazi do parenja pretpostavlja se da je to i glavni razlog. Osim parenja, ovo je i dobra prilika da se provjeri lokacija za hibernaciju te da mladi od odraslih nauče naći skloništa koja će biti najbolja za hibernaciju. Briga za mlade više nije zadatak majke već mladi šišmiši prate pripadnike svoje vrste i tako stječu ovo novo znanje. Lokacija im ostaje u pamćenju kroz česte dolaske i kasnije će ju moći pronaći kad dođe vrijeme hibernacije.

Nakon parenja ne dolazi odmah do oplodnje i razvoja zametka već ženke spermu mužjaka pohranjuju jajnicima, a ovulaciju i oplodnju odgađaju do proljeća kad će im povoljni vremenski uvjeti omogućiti dosta hrane za razvoj zametka i othranu mladih. Kod nekih vrsta ipak do oplodnje dolazi odmah, ali se onda implantacija zametka odgađa do proljeća.

Međimurska priroda svake godine marljivo brine o šišmišima na području Međimurske županije te im želimo sretno preživljavanje zime!

 

Zapamti:

  1. Šišmiši su sisavci.
  2. Šišmiši su korisni i potrebni ljudima te ih moramo zaštititi!
  3. Ne zapliću se u kosu!
  4. Ne piju krv! (osim tri vrste koje žive u Americi i hrane se krvlju stoke, ali tako nježno da stoka to čak ni ne osjeti)
  5. Nisu slijepi, a orijentiraju se eholokacijom!
  6. Pare se u jesen te nakon provedenog zimskog sna u kasno proljeće kote se mladi!