Monitoring vidre

Posted by on 12 pro. 2019 in Izdanja, Novosti | Tags: , ,

Kraj godine rezerviran je za još jedan monitoring kojeg obavljaju djelatnici Međimurske prirode. Monitoring vidre na području Međimurske županije obavlja se u hladnijem dijelu godine sukladno Nacionalnom programu monitoringa za kontinentalnu biogeografsku regiju. Nakon monitoringa koji je obavljen krajem 2015. i početkom 2016. godine, ovo je drugi monitoring vidre kojeg samostalno obavljaju djelatnici Međimurske prirode.

Vidra (Lutra lutra) je poluvodena životinja iz porodice kuna koja se prepoznaje po dugom vitkom tijelu, kratkim nogama te dugim, jednolikim koničnim repom. Krzno koje prekriva tijelo je smeđe do tamnosmeđe boje, sa svjetlijom trbušnom stranom koja je sivkasta do bijela. Na glavi se ističe široka njuška, dok su uši slabo razvijene. Sve četiri šape između pet prstiju imaju plivaću kožicu. U prehrani vidre prevladavaju ribe, a druge dvije skupine plijena koje imaju znatan udio u prehrani su rakovi i vodozemci (uglavnom žabe). Vidra je uglavnom aktivna noću, dok preko dana leži u brlogu pod zemljom ili u skloništu iznad zemlje.

Staništa vidre su primarno slatke vode, ali može ju se naći i na morskim obalama te u estuarijima. Vidra živi u gotovo svim tipovima površinskih kopnenih voda i močvarnih staništa. Kao važne grupe staništa ističu se stajaćice, tekućice, hidrofitska staništa slatkih voda te obrasle obale površinskih kopnenih voda i močvarna staništa.

Glavni uzroci ugroženosti vidre u Hrvatskoj su: fragmentacija i gubitak staništa kroz kanaliziranje obala, smanjenje ukupne površine i proizvodnih kapaciteta ribnjaka u kontinentalnom dijelu Hrvatske, onečišćenje vodotoka, smrtnost na prometnicama te nezakoniti lov.

Tijekom 2009. godine obavljeno je sveobuhvatno kartiranje kontinentalne biogeografske regije pa se temeljem toga i daljnji monitorinzi vidre vrše na istim lokalitetima kao i u prvom istraživanju. Prisutnost vidre određuje se pomoću standardne metode koja je namijenjena prvenstveno otkrivanju trendova u populaciji, a ne samo za otkrivanje rasprostranjenosti.

Intenzitet označavanja teritorija izmetom kao i šanse za pronalazak znakova vidri najveće su tijekom hladnih dana, stoga se prva faza monitoringa obavlja krajem godine (prosinac), a druga faza početkom sljedeće godine. Za dokaze o prisutnosti vidre potrebno je pretražiti razdaljinu od 600 metara od početne točke (kao početne točke najčešće se koriste mostovi). Kao dokazi prisutnosti vidre koriste se izmet, želatinozna izlučevina, otisci stopala, ostaci hrane, staze, skloništa iznad zemlje i brlozi pod zemljom.