2020. Godina zlatovrane u Hrvatskoj

Posted by on 6 velj. 2020 in Novosti | Tags: , , ,

Udruga BIOM, Hrvatsko društvo za zaštitu ptica i prirode te Zavod za ornitologiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti proglasili su 2020. godinu „Godinom zlatovrane“ u Hrvatskoj.
Međimurska županija uključila se u projekt očuvanja zlatovrane. Planira se postaviti 10 kućica za zlatovrane na godinu kroz razdoblje od 5 godina. Stoga su čuvari prirode krajem 2019. godine zajedno sa stručnjacima iz Zavoda za ornitologiju HAZU obišli cijelu županiju kako bi locirali pogodna područja za postavljanje kućica.

Zlatovrana (lat. ) je jedna od vrsta modrivrana ili smrdovrana, vrlo je rijetka i u Hrvatskoj kritično ugrožena. Osim naziva kojeg je dobila zato jer u letu podsjeća na vranu, s ovom mnogo poznatijom pticom nema druge veze. Ostale vrste smrdovrana koje možemo vidjeti na području Međimurja su vodomar, pčelarica i pupavac. U 18. i 19. stoljeću zlatovrana je bila rasprostranjena diljem Europe i naseljavala je cijelu kontinentalnu Hrvatsku, od 1980-ih ne gnijezdi na području Međimurja zbog intenziviranja poljodjelstva, odnosno nedostatka duplji za gniježđenje i travnjaka na otvorenim poljoprivrednim površinama te povećane opasnosti od trovanja ptica zbog akumuliranja pesticida u organizmu. Posljednje prstenovanje zlatovrane na području Međimurske županije zabilježeno je sredinom 1950-ih godina. Zlatovrane je prstenovao Andrija Lesinger na području Nedelišća, Belice, Male Subotice, Goričana, Bogdanovca, Dragoslaca, Gornjeg Mihaljevca, Križopotja, Macinca, Preseke i Vukanovca.

Zlatovrana je vrlo prepoznatljiva ptica, u našim krajevima pomalo egzotičnog izgleda, tijelo joj je jarke boje, plavkastog trbuha i glave, leđa su smeđa ili plava, vršci krila su crni, ima kratke noge i jak kljun. Nastanjuje suhe, otvorene predjele, stare otvorene šume, stare parkove i prostrane voćnjake. Gnijezdo gradi u dupljama stabala, većinom nastanjuje duplje na visini između 5-10 metara. Najčešće koristi napuštene duplje crne žune. Hrani se uglavnom srednje velikim i krupnim kukcima, ponajprije kornjašima, skakavcima, cvrčcima. Obično sjedi na nekom pogodnom mjestu poput grane, žice dalekovoda i čeka plijen. Kad ga spazi, strmoglavljuje se i hvata ga na tlu.

.