Dana 17. rujna 1975. godine donijeto je Rješenje ondašnjeg Republičkog zavoda za zaštitu prirode Republike Hrvatske kojim se PERIVOJ ZRINSKI u Čakovcu stavlja pod trajnu zaštitu sukladno Zakonu o zaštiti prirode. To je bila prva službena zaštita nekog područja u Međimurju, jer su do tada službeno štićena samo pojedinačna stabla odnosno objekti.
O razvoju ideje zaštite koja je dovela do proglašenja Spomenika parkovne arhitekture Perivoj Zrinski više možete pročitati u publikaciji Javne ustanove pod naslovom “Na početku bijaše stablo – 50 godina zaštite prirode u Međimurju” koja je objavljena u travnju 2013. godine (vidi link: Publikacije).
Perivoj je SPA – spomenik parkovne arhitekture – i kao takav spada u tzv. oblikovanu prirodu, a takva priroda traži više ulaganja nego zaštićena područja u nekim drugim kategorijama. Grad Čakovec izdvaja određena sredstva za njegovo redovno održavanje, ali i za zahvate kojima će se unaprijediti stanje u prostoru Perivoja. Neki procesi traju duže nego bi građani to željeli, ali kod zaštićenih područja treba biti posebno oprezan. Zato je u posljednjih nekoliko godina sam Perivoj postao “poligon demokracije” na kojem građani izražavaju svoje vizije njegova uređenja i budućeg izgleda. Dodatni izazov upravljanja Perivojem leži u činjenici što je u njegovom samom središtu lociran kulturni spomenik nulte kategorije – Stari grad Čakovec. Tako su u upravljanje s ovih dvadesetak hektara uključeni brojni dionici, različite društvene skupine i pojedinci.
Zainteresirani pojedinac će na internetu (posebno na društvenim mrežama) pronaći brojne stavove i mišljenja o tome kako bi Perivoj trebao izgledati, čemu služiti i kako bi se trebalo odnositi prema njemu. Tvrda činjenica jest da se u Perivoj dobrih tridesetak godina nije značajnije ulagalo, pa sad uklanjanje dotrajalih stabala izgleda kao brutalan čin. Da se, naime, vodila briga o Perivoju, da su dotrajala stabla bila uklanjana sukcesivno, danas bi bilo manje rasprava. a više uživanja. Ipak, dobro je da se oko tema zaštite prirode pokreću rasprave, jer dugoročno to dovodi do povećane svijesti o prirodnim vrijednostima, lokalnim i globalnim. Također, dobro je da se Perivoj počinje shvaćati kao dio “zelene infrastrukture” urbanog tkiva, što znači da ljudi sve više shvaćaju da asfalt i beton ne proizvode kisik niti filtriraju vodu.
U suradnji sa ZOO Zagreb, u Perivoj se polako ispuštaju i vjeverice, par po par. Vjeverice neće svojim aktivnostima smanjiti broj vrana, ali će povećati bioraznolikost samog parka. I to je jedan od procesa u koji je uložena velika energija, jer se procesi ne pokreću niti provode sami-od-sebe.
Magistra urbanog šumarstva Sara Srša je ovako sažela stanje Perivoja: vidi članak.
photo by (c) Davorin Mance
U svakom slučaju, 45 godina službene zaštite nije malo. Preostalo je još nešto godina do obilježavanja pola stoljeća zaštite, godina u kojima se može učiniti mnogo da obilježavanje 2025. bude dostojno zelenih pluća grada Čakovca.
