Karikaturist i umirovljenici o gruntištima kakva su nekad bila

Posted by on 19 ožu. 2021 in Novosti, RSS | Tags:

 

 Malomihaljevčani Slavko Kamenar i Damir Novak


– U vrijeme našeg djetinjstva u selu nije bilo ni automobila. Danas, nažalost, opažamo odbačene stare automobilske gume u šumarcima gornjeg Međimurja. Gdje god možemo, pokupimo ih kako bi se pravilno zbrinule, s žalom u oku i ljubavlju prema zavičaju govore Kamenar i Novak

 

U srce gornjeg Međimurja, točnije u Frkanovec uskoro će početi pristizati elita hrvatskih, ali u budućnosti i međunarodnih pisaca, znanstvenika i umjetnika. Europski projekt Med dvemi vodami zaokružen je uz Križovec i Sveti Martin na Muri i u ovom naselju otvorenjem Matulovog grunta kao znanstveno-istraživačkog i rezidencijalnog centra za znanstvenike i umjetnike.

Intencija je da književnici boravkom na rezidenciji na Matulovom gruntu, otvorenom 10. ožujka (znakovito, upravo na 106. rođendan Jože Horvata, međimurskog književnika i putopisca), završavaju svoje djelo, ostvare interakciju s lokalnim stanovništvom ujedno percipirajući prostor u koji su došli i u kojem borave. U staroj hiži prekrivenoj slamnatim krovom, nadahnuće će pronalaziti nove generacije pisaca. Ova je rezidencija posložena na način da jedan ili dva pisca tamo borave i stvaraju desetak dana.

 

Matulov grunt nije objekt gdje će dolaziti turisti autobusom. Vlasnik Matulovog grunta, Međimurska županija, glavnu hižu s gospodarskim objektom i gruntištem dala je na upravljanje Međimurskoj prirodi – Javnoj ustanovi za zaštitu prirode. Ustanova je s Društvom hrvatskih književnika potpisala sporazum o suradnji na programu rezidencija Matulov grunt, pa će DHK moći ovaj prostor koristiti punih 80 dana za potrebe književnih rezidencija. Nekadašnji stanari te stare hiže, sagrađene u maniri međimurske tradicionalne arhitekture, takav scenarij svog posjeda zasigurno nisu mogli ni zamisliti. Mještani Frkanovca i susjednih naselja s interesom su pratili obnovu stare hiže u selu, prisjećajući se “kak je to negda bilo”.

 

 Stjepan Varšić (1)

Stjepan Varšić iz Frkanovca

 

Svoje uspomene podijelio je s nama Stjepan Varšić iz Frkanovca. Njegove su vrijedne ruke mnogo radile na obnovi i rekonstrukciji stare hiže koja danas ponosno sja na Matulovom gruntu. S iskrom nostalgije u očima prisjeća se kako je nekad bilo veselo u prostoru gospodarske zgrade gdje se nalazi stara preša. Dio je iz 1840 godine, a dio preše iz 1940. godine.

 

-Tukli smo batovima u toj preši jabuke i kruške. Nije bilo gumenih čizmi. Gazili smo voće i grožđe bosi. Nekad je na preši bilo i deset ljudi. Mošt je tekao u “kačićku” od 300 ili 400 litara zapremine. Na podu je bila zemlja, ilovača.

 

Još u vrijeme trajanja radova na obnovi Matulovog grunta često su kraj njega u svojim rekreativnim višekilometarskim šetnjama prolazili karikaturist Damir Novak i umirovljenik Slavko Kamenar iz Malog Mihaljevca. Kažu, vole hodati stazama gornjeg Međimurja u prosjeku više od 10 kilometara svakodnevno. Novoobnovljeni grunt podsjetio ih je na njihove vlastite okućnice, gruntišta kakva pamte iz doba svog djetinjstva.

 

– Tada nije bilo automobila, kovanih ograda oko kuća. Seoski putevi ne da nisu imali asfalt, nisu bili čak ni “šudrom” i kamenčićima posipani.

 

A danas, kažu, na svojim rekreativnim šetnjama često u šumarcima pronalaze stare odbačene automobilske gume i drugo odbačeno smeće. Gdje mogu, pokupe otpad kako bi ga pravilno odložili te apeliraju na sve neka vole svoja sela, svoje šumarke i puteve. Tamo smeću zasigurno mjesto nije.