22. svibnja se na razini planeta obilježava kao Međunarodni dan biološke raznolikosti, a na razini naše domovine kao Dan zaštite prirode u Republici Hrvatskoj

Ovogodišnji skup nadzornika u zaštiti prirode održao se od 15. do 17. svibnja na otoku Pagu, a domaćin je bila Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode na području Zadarske županije

Skup je okupio nadzornike i neke od ravnatelja iz gotovo svih hrvatskih javnih ustanova za zaštitu prirode. Nažalost, pojedine od ukupnog broja javnih ustanova još nemaju ustrojenu nadzornu službu, ali u cjelini Republika Hrvatska ima već preko 200 nadzornika koji su položili propisani stručni ispit za obavljanje poslova nadzornika u zaštiti prirode. Taj broj nadzornika daje dobro polazište na još bolju zaštitu prirode na licu mjesta odnosno unutar zaštićenih prirodnih područja.

Na skupu su sudjelovali i nadzornici iz Javne ustanove MEĐIMURSKA PRIRODA.

12. i 13. svibnja ove godine obilježavaju se kao Svjetski dan migratornih ptica odnosno World migratory bird day.

Ovogodišnja tema nosi naslov: Migratorne ptice i ljudi – zajedno kroz vrijeme.

Više o svemu na: http://www.worldmigratorybirdday.org/2012/index.php?option=com_content&view=article&id=2&Itemid=5

o o o

Uz obilježavanje u 2011. godini:

Ovogodišnji slogan obilježavanja glasi: “Promjene u krajobrazu iz ptičje perspektive”. Pažnja je usmjerena na različite promjene kojima čovjek mijenja krajobraz, a koje promjene utječu na ptice (bilo stanarice, bilo selice). Neki od zahvata koji uzrokuju najveće promjene u prostoru su: deforestacija, pretjerana urbanizacija (širenje naselja u područje koje je do jučer bilo prirodno stanište za faunu), melioracija, vađenje mineralnih sirovina iz površinskih kopova (i paralelno uništavanje staništa), intenzivna poljoprivredna proizvodnja i pretvaranje raznolikih staništa u monokulturu (tipa za rastuću proizvodnju biodizela). Sve to utječe na ptice selice i doprinosi rapidnom smanjenju njihova broja diljem svijeta.

 Što ptica u preletu vidi na ovoj fotografiji?!?

O toj temi se, inače, govori prilikom svakog posjeta Centru za posjetitelje zaštićene međimurske prirode u Križovcu, tako da je (gledano iz naše perspektive:) ovogodišnja tema savršeni izbor!

Više o svemu na linku: http://www.worldmigratorybirdday.org/2011/index.php?option=com_content&view=frontpage&Itemid=1

Na dan 18. travnja 2001. godine, Skupština Međimurske županije proglasila je zaštićenim ZNAČAJNI KRAJOBRAZ RIJEKE MURE (ZKRM), čime je zapravo pokrenuta i moderna zaštita prirode u Međimurju.

Ta je odluka bila prekretnica u odnosu Međimurja prema prirodnoj baštini, jer je po prvi puta u povijesti Međimurja zaštićenim proglašen veći predio odnosno područje, a ne tek pojedinačno stablo ili spomenik parkovne arhitekture.

U međuvremenu je 2006. godine osnovana i Javna ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na području Međimurske županije, koja se do današnjeg dana značajno ekipirala te ispunjava zadaće iz Zakona o zaštiti prirode (NN 70/05, 139/08).

U veljači 2011. godine, ZKRM postao je sastavni dio Regionalnog parka MURA-DRAVA čime je dodatno potvrđena njegova vrijednost u smislu bogatstva biološke i krajobrazne raznolikosti. Regionalnim parkom u Međimurskoj županiji također upravlja Javna ustanova “Međimurska priroda” sa sjedištem u Križovcu.

Podsjećamo: Javna ustanova MEĐIMURSKA PRIRODA je suorganizator znanstvenog skupa.

Radovi i referati izloženi na skupu značajno će doprinjeti spoznaji o promjenama u prirodnom okolišu područja koje je od veljače 2011. godine zaštićeno kao Regionalni park Mura-Drava.

0 0 0

Objavljujemo NAJAVU i POZIV, kliknite na donju sliku za povećanje i detalje.

Počevši od 09. travnja 2012. godine, Javna ustanova započinje s naplatom ulaznica za područje Regionalnog parka Mura-Drava na dijelu koji pokriva Međimursku županiju.

Tko plaća ulaznicu?!? Ulaznica u iznosu od =10,00 kuna po osobi (slovima: deset-kuna i nula-lipa) naplaćuje se SAMO turističkim grupama koje organizirano dolaze na područje Regionalnog parka Mura-Drava. Dakle, ulaznica se ne naplaćuje: lokalnom međimurskom stanovništvu, korisnicima prostora poput ribiča / lovaca / poljoprivrednika, pojedincima ili grupama koji na području parka nisu u turističkom obilasku, te biciklistima koji rekreacijski prolaze po stazama kroz park.

Razlog početka naplate ulaznica: Područje parka organizirano posjećuje sve veći broj posjetitelja koji traže kvalitetnu informaciju o parku, stručno vođenje od strane djelatnika i popratnu infrastrukturu (npr. koševe za smeće, itd.). Troškovi tih djelatnosti u svakom pravom parku pokrivaju se iz prihoda od ulaznica, pa u tom smislu samo uvodimo dobru (uhodanu) praksu drugih parkova u RH i svijetu.

Model naplate ulaznica: Svim turističkim agencijama poslat će se informacija o početku naplate ulaznica s preporukom da trošak ulaznica ugrade u cijenu ukupnog turističkog aranžmana te da ulaznice kupe predračunski. Za agencije koje ulaznice ne kupe predračunski, naplatu će na licu mjesta izvršiti nadzornici Javne ustanove.

Ulaznice će biti otisnute i numerirane, a vrijedit će za jednokratan posjet (dakle: dnevne ulaznice). U cijenu ulaznice ugrađeno je i OSIGURANJE tijekom boravka u parku. Svaka najavljena grupa imat će i svojeg nadzornika-pratitelja, dakle stručnu osobu koja će grupu pratiti kroz park i koja će grupi dati informacije o parku i o Međimurju općenito – iz prve ruke – stručno i profesionalno.

Iako se početak naplate može činiti kao nepopularna mjera u ovo vrijeme ekonomske krize, logika naplate je jasna. Ulaznicu plaćaju oni koji u Međimurje (na područje Regionalnog parka) dolaze turistički, dakle koji plaćaju već i samo putovanje u Međimurje i kojima trošak od =10,00 kuna ne predstavlja značajno opterećenje u ukupnom paketu. Nadalje, praksa pokazuje da platitelj ulaznice kvalitetnije vrednuje odnosno poštuje prostor u koji dolazi kao turist. Konačno, svaki pravi PARK naplaćuje ulaznicu, a iz tako ostvarenog prihoda financira poboljšanje stanja u samom parku i to kroz bolje označavanje parka, edukaciju i interpretaciju parkovnih vrijednosti, te kroz postavljanje infrastrukture za kvalitetniji boravak u parku.

Prva serija ulaznica biti će otisnuta u količini od 3.000 komada (slovima: tri-tisuće). Praksa će pokazati koliko će ulaznica biti potrebno na godišnjoj razini u budućnosti.

Nakon kockavice, istražili smo lokalitete u Međimurju na kojima raste vrsta CRNKASTA SASA.

Crnkasta sasa (Pulsatilla pratensis ssp. nigricans) je zeljasta trajnica gotovo potpuno obrasla gustim bijelim dlakama. Ima čvrst, okomit podanak, koji u dubinu raste i više od metra. Iz njega se uzdiže 10 do 20 cm visoka, uspravna, vunenasto dlakava stabljika. Dok nosi plodove, stabljika dosegne visinu i do 45 cm. Prizemni se listovi pojavljuju tek nakon cvatnje, baršunasto su dlakavi i tvore rozetu. Na vrhu stabljike, na kratkoj stapci, smješten je izrazito viseći tamnoljubičast cvijet, promjera 3 do 4 cm, oblikom zvonast ili valjkast. Jednostavno ocvijeće građeno je od šest eliptičnih, izvana gusto dlakavih, pri vrhu prema van svinutih listova. U središtu cvijeta smješteni su mnogobrojni žuti prašnici, najviše za jedan i pol puta kraći od listova ocvijeća, te mnogobrojne plodnice s produženim nitastim njuškama. Iz plodnica se razvijaju vunenasto dlakavi klinasti plodići (jednosjemeni oraščići) sa do 3 cm dugim, perasto dlakavim vršnim nastavcima, koji olakšavaju rasprostranjivanje vjetrom. Biljka cvjeta u ožujku i travnju.

Vrstu nalazimo na suhim travnjacima i u sklopu pješčarske vegetacije. Vrsta je kritično ugrožena, a glavni uzroci ugroženosti su skupljanje i iskapanje njezinih podanaka radi presađivanja u vrtove te zarašćivanje travnjaka.

Crnkasta sasa danas je zabilježena samo na nekoliko lokaliteta u Hrvatskoj, a jedan od njih je i u Međimurju.

Javna ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na području Međimurske županije ovih dana provodi redoviti godišnji monitoring kockavice koji uključuje obilazak lokaliteta na kojima ova vrsta raste, prebrojavanje jedinki i određivanje veličine populacija prema standardnim metodama opisanim u Priručniku za inventarizaciju i praćenje stanja vaskularne flore. Terenskim obilaskom djelatnici Javne ustanove utvrdili su prisutnost kockavice na više lokaliteta na području Međimurske županije.

Kockavica (Fritillaria meleagris L.) privlačna je biljka koja zbog svoje ljepote predstavlja pravi ukras proljetnih livada. U rano proljeće ona se razvija iz lukovice i može narasti do 30 cm visine. Njezina tanka stabljika na vrhu nosi cvijet, ispod kojeg je naizmjenično poredano nekoliko dugih i uskih listova. Cvjetovi su građom tipični za porodicu ljiljana (Liliaceae), ali su oblikom i bojom specifični: veliki su i teški zbog čega vise te su crveno-smeđe do purpurno obojeni, sa svjetlijim i tamnijim šarama. Ove šare tvore uzorak šahovnice od čega potječe i hrvatski naziv za ovu vrstu – kockavica. Cvjetovi su uglavnom pojedinačni, no ponekad ih se na jednoj stabljici može pronaći dva ili više. Pojavljuju se tijekom ožujka i travnja, a oprašuju ih bumbari i pčele. Osim sjemenkama, koje se razvijaju u uspravnim plodovima tobolcima, kockavica se može razmnožavati i vegetativno odnosno lukovicama.

Kockavica počinje cvjetati tek nakon pet do osam godina te može doživjeti starost od čak 30 i više godina. Otrovna je, pogotovo za sisavce. Kao osjetljiva vrsta (VU), kockavica je uvrštena u Crvenu knjigu vaskularne flore Hrvatske te je kao takva strogo zaštićena temeljem Zakona o zaštiti prirode. Ugrožena je zbog gubitka vlažnih livada na kojima raste. Ova staništa nestaju zbog negativnih čovjekovih djelovanja koja uključuju melioraciju i urbanizaciju te pretvaranje zemljišta u oranice. S druge strane, ta su staništa ugrožena i prirodnim procesima zaraštavanja drvenastom vegetacijom do kojih dolazi uslijed prestanka košnje i ispaše te zapuštanja livada.

Ukoliko je i Vama poznati neki od lokaliteta kockavice, molimo da nam se obratite i tako pridonesete očuvanju ove ugrožene vrste!

pripremila: Sara Janković

U nedjelju ujutro, 25. ožujka 2012. uočili smo povratak prve rode u Međimurje. Konkretno, vratio se mužjak na gnijezdo u centru Svetog Martina na Muri. Uobičajeno je, naime, da se mužjak vraća u gnijezdo nekoliko dana prije ženke kako bi ga obnovio i pripremio za dolazak svoje družice.

Tijekom tjedna koji je uslijedio, rode su se pojavile i u ostalim gnijezdima u Međimurju, što znači da će simbol plodnosti i ove godine gnijezditi u našem zavičaju. Nadamo se samo da trenutna i najavljena suša neće ugroziti izvorišta hrane za naše rode, što bi se moglo odraziti i na broj mladunaca u gnijezdima.

Nakon što je 2010. godina bila proglašena Međunarodnom godinom biološke raznolikosti, UN je proglasio DESETLJEĆE BIORAZNOLIKOSTI od 2011. do 2020. godine.

Više o Desetljeću bioraznolikosti pročitajte (engleski tekst) na:

http://www.cbd.int/doc/notifications/2011/ntf-2011-004-undb-en.pdf