Virusi i bioraznolikost
Učili smo u školi da su virusi na granici živog i neživog. Nemaju vlastiti metabolizam, ne dišu, ne rastu, ne hrane se. Ali ono što vrlo dobro rade jest da se umnažaju u velikom broju i to uz pomoć tuđih stanica. Prirodi pripada živi i neživi svijet, ali i sve ono što se nalazi između. Stoga, iako postoje rasprave pripadaju li virusi sveukupnoj bioraznolikosti Zemlje, oni ipak imaju svoju ulogu u zapetljanom svijetu prirode. Virusnim bolestima izloženi su svi pripadnici živog svijeta – od najjednostavnijih bakterija do samih ljudi. Virusi su posebno važni u regulaciji broja bakterija u slatkovodnim i morskim ekosustavima. Neki virusi važni su i u izmjeni genetske informacije između domaćina, a mnogi virusi služe i kao zaštita od grabežljivaca. Vrste tako mogu biti imune na neke od virusa ili sa slabim posljedicama, ali to ne mora značiti i za njihove grabežljivce. Ovu vrstu zaštite upravo koriste šišmiši kako bi smanjili utjecaj grabežljivaca.
Iako se ljudsko znanje o važnosti virusa u prirodi uvelike povećalo zadnjih desetljeća, još uvijek imamo tek mali uvid o njihovoj važnosti. Ono što smo sigurni jest da danas postoji veliki pritisak čovjeka na stabilnost u prirodi o kojoj mi toliko ovisimo.
Čitaj o tomeŠume i bioraznolikost
Obilježavanje dana šuma započelo je 1971. godine na inicijativu Europske poljoprivredne konfederacije. Kasnije je skupština Ujedinjenih naroda proglasila 21. ožujak Međunarodnim danom šuma, simbolično na sam početak proljeća, organizatori su Forum Ujedinjenih naroda za šume i Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO). Dan slavi i podiže svijest o važnosti svih vrsta šuma. Na svaki Međunarodni dan šuma zemlje se potiče da poduzmu lokalne, nacionalne i međunarodne napore za organizaciju aktivnosti koje uključuju šume i drveće, poput kampanja sadnje drveća. Svake godine bira se tema kojom se želi ukazati na važnost šuma, tema za 2020. godinu je šume i bioraznolikost.
Čitaj o tomeProljetnice na međimurskom stolu
Nakon duge i hladne zime svaku osobu razveseli pogled na proljetno šarenilo koje čine jaglaci, zvončići, ljubičice, visibabe, šumarice koje niču iz još uvijek uspavanih šuma i livada. Iako navedene biljke taksonomski ne pripadaju nekoj zajedničkoj skupini naziv su dobile jer cvatu u isto vrijeme. Proljetnice su višegodišnje biljke, a mnoge od njih imaju podzemne ograne – gomolje, podanke i lukovice što im omogućuje da počinju prve s cvatnjom i mnogo ranije nego službeno započne proljeće. Osim što su proljetnice iznimno estetski primamljive, njihova vrijednost ne leži samo u ljepoti. Opojan miris i prekrasne jarke boje koje mnoge neodoljivo zovu na branje služe zapravo privlačenju mnogobrojnih kukaca, a posebno pčela koje su se tek probudile nakon zime. Kako u to vrijeme nema još drugih izvora hrane za kukce proljetnice su prvi izvor nektara i peluda i u tome leži prava vrijednost proljetnica.
Zašto prenosimo žabe?
Vodozemci se smatraju najugroženijom skupinom kralježnjaka na Zemlji, a čak trećini danas poznatih vrsta vodozemaca prijeti izumiranje. Glavnim uzrokom nestanka i ugroženosti svih vrsta pa tako i vodozemaca smatra se promjena staništa, bilo da je riječ o krčenju šuma, isušivanju močvara, kanaliziranju vodotoka, onečišćenju voda, zarastanju travnjaka ili pak cjepkanju staništa prometnicama.
Monitoring biljnih vrsta_crnkasta sasa i obična kockavica
Već desetu godinu uzastopno tijekom ožujka i početkom travnja djelatnici Međimurske prirode provode monitoring obične kockavice (Fritillaria meleagris) i crnkaste sase (Pulsatilla pratensis ssp. nigricans) na području Međimurske županije. Ukoliko je i Vama poznati neki od lokaliteta kockavice ili crnkaste sase, obratite nam se i tako pridonesite očuvanju ovih strogo zaštićenih vrsti.
 |
 |
