Kraj veljače i cijeli mjesec ožujak obilježile su akcije spašavanja vodozemaca od stradavanja na prometnicama u Međimurskoj županiji. Potaknuti od strane profesionalaca u zaštiti prirode, brojni volonteri iz dviju međimurskih općina – Nedelišće i Selnica – odradili su veliki posao pripreme i postavljanja ograde na migracijskoj ruti vodozemaca iz šume prema vodi. * Prenosimo kolumnu ravnatelja iz ožujka 2014. godine koja je i danas aktualna.
Tim je akcijama spašeno najmanje 50% jedinki koje bi inače stradale pod kotačima vozila. Akciji se priključila i Županijska uprava za ceste Međimurske županije, postavljanjem znakova upozorenja: ŽABE NA CESTI. No, nekim vozačima niti taj znak, niti pak žabe nisu neka smetnja u brzini kojom jure, pa je – osim znakova – važna i ograda na kojoj se zaustavljaju žabe na putu prema vodenom staništu. Na toj ih ogradi, dva puta dnevno, volonteri skupljaju i prenose na sigurniju stranu ceste.
Dva su aspekta ovih akcija izrazito važna. Prvi je, dakako, očuvanje brojnosti vodozemaca, poglavito žaba, koje čine važnu kariku u prirodnom hranidbenom lancu.
Drugi, ali ne manje važni aspekt ovih akcija jest uključenje lokalne zajednice u projekte očuvanja bioraznolikosti. Jer, govoreći iz osobnog iskustva, nema tih profesionalaca koji mogu očuvati prirodu (biološku, geološku i krajobraznu raznolikost) bilo gdje na svijetu, ako ne postoji volja i dobronamjernost lokalnog stanovništva. A akcije spašavanja vodozemaca u Međimurskoj županiji upravo su akcije lokalnog stanovništva. Prvu inicijativu dala je Ekološka udruga Platana iz Nedelišća, a već u prvoj godini provođenja, na projektu se okupilo preko 30 lokalnih volontera. Ovogodišnji nastavak projekta u Nedelišću, te novi projekt na području Općine Selnica (na čak tri lokacije!) dokazuje da je ljudima stalo, da su shvatili kako zaštita prirode na lokalnoj razini počinje upravo od njih – od lokalnog stanovništva.
Akcije kao akcije, reći ćete, ljudi se moraju nečime baviti u slobodno vrijeme. Međutim, ove akcije predstavljaju evoluciju u promišljanju važnosti prirode i jasno pokazuju da ljudi polako shvaćaju, na racionalnoj razini, kako su promjene u okolišu u posljednjih pedesetak godina toliko velike, a poremećaji toliko očiti da jednostavno treba djelovati. Potrebe za djelovanjem su velike, a mogućnosti prečesto ograničene. No, prenošenje žaba na “sunčanu stranu ulice” najmanje je što se može učiniti u rano jutro ili večer, dok drugi išče spiju…
Osim u Međimurju, ovakva se akcija organizira i u Podravini; oni su čak prije Međimuraca počeli prenositi svoje vodozemce na sigurnu stranu ceste. Je li to razvijena ekološka svijest hrvatskog Sjevera ili je ekonomska razvijenost toliko fragmentirala prirodna staništa da nema druge nego djelovati, prenositi žabe da bi se u našem zavičaju održale i ptice, npr. rode i čaplje? Prosudite sami.
autor: Siniša Golub, ravnatelj ustanove
*) kolumna je rubrika započeta u siječnju 2014., a autor obrađuje aktualne teme iz domene zaštite prirode u Međimurju i Hrvatskoj
