Monitoring se provodio u šumi Čep u dijelu šume starom preko 100 godina. Tijekom 20 dana krajem lipnja i početkom srpnja zabilježeno je 715 jedinki od kojih 255 u preletu. Specifičnost šume Čep je u tome što se na nekoliko lokacija mogu primijetiti hranilišta jelenka na kojem ponekad može biti i do 30 jedinki odjednom. Ove godine najveći mužjak je bio veličine 79 mm s veličinom čeljusti od 30 mm. Uz jelenka (Lucanus cervus) na području šume Čep zabilježena je još jedna Natura 2000 vrsta, a to je hrastova strizibuba (Cerambyx cerdo).
Jelenak (Lucanus cervus) je vrsta kukca koja živi u našim šumama i ovisna je o trulom drveću, tj. pripada saproksilnim vrstama. Posebna karakteristika vrste je spolni dimorfizam: izrazito vidljiva razlika između mužjaka i ženke. Tako puno lakše uočavamo mužjake jer osim što su veći od ženke, krase ih velike gornje čeljusti koje mogu biti crne do crvenkaste boje. Čeljusti po kojima je ova vrsta toliko poznata služe u borbama mužjaka te za pridržavanje ženke tokom samog čina parenja.
Jelenak je vrsta koja najčešće živi u starim hrastovim šumama. Aktivni su u sumrak kada se i provodi monitoring ove vrste na terenu. Zbog svoje veličine poprilično su nespretni letači i lako ih se prepozna u letu. Većinu svog života (3 do 6 godina) provedu u ličinačkom stadiju, a u odraslom obliku koji je nama ljudima prepoznatljiviji žive tek nekoliko tjedana. Jelenak kada izađe iz kukuljice više se ne presvlači tako da ostaje jednake veličine cijelog odraslog života. Na veličinu jelenka osim genetike utječe u velikoj mjeri i dostupnost kvalitetne prehrane u ličinačkom stadiju. Ove godine najveći mužjak je bio veličine 79 mm s veličinom čeljusti od 30 mm. Najmanji mužjak je bio tek 41,5 mm s čeljustima veličine 11 mm. Veličina ženki se kretala od 30 mm do 43,5 mm.
Monitoring se provodio u šumi Čep u dijelu šume starom preko 100 godina. Intenzivnim gospodarenjem šuma ugrožene su upravo vrste koje su usko vezane za stara i trula stabla, a degradacija šumskih staništa predstavlja jedan od glavnih problema u zaštiti prirode. Upravo zato iz godine u godinu pratimo stanje populacije ove vrste. Ove godine promijenio se protokol monitoring programa te se primijenila samo metoda transekta. Transekt duljine oko 550 m obišao se laganim hodom u 60 min u sumrak (20:30 do 21:30h). Tijekom 20 dana krajem lipnja i početkom srpnja zabilježilo se 715 jedinki od kojih 255 u preletu.
Specifičnost šume Čep je u tome što se na nekoliko lokacije mogu primijetiti hranilišta jelenka na kojem ponekad može biti i do 30 jedinki odjednom. Naime, jelenci se u odraslom stadiju ne hrane trulim stablima već potrebnu energiju dobivaju tako da ližu svježu hrastovu smolu. Uz samo hranilište treba biti posebno oprezan jer svježa smola privlači i velik broj stršljena.
Sl. 1 Hranilište jelenaka
Iako smo ove godine zabilježili manji broj jedinki to ne znači da je populacija manja ili da je u opadanju jer napominjemo da se ove godine koristila samo metoda transekta. Uz to, krajem lipnja Međimurje je na tjedan dana zadesilo hladno i kišovito vrijeme u kojem je broj aktivnih jelenaka pao s 69 jedinki 22. 6. 2017. na tek 29 jedinki na datum 3. 7. 2017. Na samom lokalitetu nađeno je oko 20-tak jedinki jelenka koje su stradale od predatora. Naravno, najveća prijetnja jelenku i ostalim saproksilnim vrstama su ljudi i gubitak prikladnog staništa tj. staništa koji sadržava drveće u raspadanju.
Sl. 2 Nedostatak drveća u raspadanju najveća je prijetnja jelenku i ostalim saproksilnim vrstama
Uz jelenka (Lucanus cervus) na području šume Čep zabilježena je još jedna Natura 2000 vrsta, a to je hrastova strizibuba (Cerambyx cerdo).
Tekst i fotografije: Ivana Rojko, mag.educ.biol.
