Svi vele otprilike ovako: Teško da će nakon krize izazvane koronavirusom više išta biti isto! * Nisam vidovnjak da bih mogao to potvrditi, ali sjećam se koliko je sektoru zaštite prirode trebalo nakon prošle krize (one iz 2008/9. godine) da opet dođe na svoje, da procesi u upravljanju zaštićenim prirodnim vrijednostima budu neometani i koliko-toliko financirani iz domaćih ili EU izvora. Da li se sad vraćamo unatrag? Ako da, koliko?
Kontinuitet je bitan u svakom poslu, pa tako i u misiji očuvanja prirodnih vrednota neke regije. Istina, priroda ima svoju energiju i protok iste, pa će živjeti i po svojim mehanizmima djelovati s čovjekom ili bez njega. No, ako se odmaknemo od te fundamentalne spoznaje i vratimo u 2020. godinu u kojoj postoji sektor zaštite prirode u kontekstu države tj. Republike Hrvatske, nekako mi se čini da nas očekuje još jedan mukotrpni krug u nastavku ostvarenja svega što je zapisano u Zakonu o zaštiti prirode i ostalim aktima koji uređuju to područje ljudske djelatnosti.
Nakon krize iz 2008. godine, javnim ustanovama za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na razini hrvatskih županija, barem onim agilnijim, trebalo je 3-5 godina da ponovno dovedu proračune – što znači i opseg radnih aktivnosti – na zelenu granu. I taman kad su rezultati projekata provedenih u periodu od 2013. do 2020. godine stvorili dobar temelj za daljnji institucionalni razvoj (i što manju ovisnost o isključivo proračunskim sredstvima!), evo nam opet krize. Krize za koju bi mnogi najrađe okrivili prirodu, a pritom potpuno zaboravili da priroda samo odgovara na ljudske neprirodne postupke spram nje.
U svojem radu često koristim literaturu tj. čitam knjige autora koji su se istim ili sličnim poslom bavili prije više desetljeća. Ne mogu se oteti dojmu da se obrasci ljudskog ponašanja spram prirode gotovo uopće ne mijenjaju. Taman se postigne određena razina ekološke svijesti u nekoj regiji, kadli opet neka kriza ili potreba za ekonomskim rastom satre većinu pozitivnih ostvarenja. Dokle ćemo tako, ljudski rode?
Pa onda, stoji li izjava: Teško da će nakon krize izazvane koronavirusom više išta biti isto?
Prema onome što vidim na terenu – teško! Dok je većina u izolaciji, manjina i dalje rauba prirodu, ilegalno gradi tamo gdje nije dopušteno i čeka pogodni trenutak da svijetu objavi svoj ponos što je “džunglu” pretvorila u urbani travnjak. Možda će promjene toga “što više nikada neće biti isto” nastupiti u duljem vremenskom periodu, ali kratkoročno – teško.
Za cjeloviti tekst ove kolumne, kliknite na Regionalni tjednik za Međimurje.
autor teksta: mr.sc. Siniša Golub, ravnatelj ustanove
*) kolumna je rubrika započeta u siječnju 2014., a autor obrađuje aktualne teme iz domene zaštite prirode u Međimurju, Hrvatskoj i svijetu. Kolumna ravnatelja ne odražava službene stavove politike zaštite prirode u RH, nego iznosi osobni pogled djelatnika u sustavu zaštite prirode RH.
