Na spomen riječi “vatreni” kod većine Hrvata, osobito muškog dijela populacije, prva asocijacija je nogomet. U prirodoslovnom svijetu ovaj je epitet dio naziva dnevnog leptira prepoznatljivog pod nazivom kiseličin vatreni plavac. Dodirna točka s nogometašima je krasna vatrena narančasta boja s gornje strane krila leptira. Ovi leptiri unatoč toj vatrenoj boji pripadaju vrsti leptira plavaca.
U Hrvatskoj su strogo zaštićeni, a njihova staništa su močvarne i vlažne livade.
Upravo su ta staništa često predmet nasljeđa djedovine, koja se potom od svog izvornog oblika zbog neodržavanja prirodnim putem pretvaraju u šikare, intervencijom čovjeka postaju zemljišta za neke nove poljoprivredne kulture ili prenamjenjuje u druge svrhe. Kad se vlažene livade isušuju time nestaju i biljke hranilice iz roda kiselica i onemogućava se ciklus njihova života. Lycaena dispar – kiseličin vatreni plavac može imati godišnje dvije ili tri generacije. Jajašca se polažu na kiselice roda Rumex. Gusjenica se potom hrani lišćem kiselica, a prezimi u sasušenom lišću biljke kojom se hranila.
Međimurska priroda je 2017. i 2018. godine zabilježila pozitivan nalaz na livadama Bedekovićeve grabe. Prošle i ove godine provela je praćenje stanja vrste na transektu uz rijeku Muru kod Murskog Središća. Dok je prošle godine zabilježen pozitivan nalaz, ove godine u razdoblju praćenja od sredine do kraja srpnja te do sredine kolovoza pozitivnih nalaza nije bilo.
Uništavanjem staništa, ranom košnjom ili pak preagresivnom košnjom prekida se životni ciklus ovih leptira. Stoga vrsta s vremenom u određenim područjima nestaje. Čuvanje djedovine u njezinom izvornom obliku značajno bi utjecalo na očuvanje prisutnosti kiseličinih vatrenih plavaca na međimurskim vlažnim livadama.
U nastavku još nekoliko detalja monitoringa leptira Lycaena dispar.
