Ne tako davno, izraz berek mogao se gotovo svakodnevno čuti u međimurskom govoru. Kad bismo danas učenike bilo koje međimurske osnovne škole pitali znaju li što riječ berek znači, teško da bi itko od njih dao točan odgovor, jer je taj izraz gotovo nestao iz našeg rječnika.
Berek je pojam koji označava područje niže od okolnog terena, gdje se uvijek mogla naći voda s vodenim staništima, biljkama i životinjama ili močvarno tlo sa svojim karakteristikama. U prošlosti gotovo da nije bilo sela u Međimurju uz koje ili u kojem nije bio barem jedan berek. Oni su prirodna pojava, ali su imali i svoj konkretni značaj za život na selu. U njima se napajala ili prala stoka na ispaši, lovila riba i divlje patke, rezala trstika, zimi su djeci služili kao klizališta, a ljeti kao prostor za igre i druženja. Većinom su bili smješteni na prirodnim javnim pašnjacima uz naselja, vodom su bili opskrbljivani uglavnom iz lokalnih izvora, dok su neki ovisili o količini oborinskih voda koje su se slijevale s okolnih površina. Ponegdje su bereki bili prisutni i unutar samog sela, a karakteristični primjer je naselje Sivica, gdje berek i danas postoji u samom centru naselja, ali se većina prikupljene vode ipak odvodi sustavom kanala. Postoji još pokoji tipični berek, primjerice uz naselje Žabnik, gdje stjecajem okolnosti i EU projekta zajedno pasu krave i međimurski konji.
Sl. 1 Berek u Žabniku
Gdje su danas međimurski bereki? Većina ih je zatrpana i izravnana iz različitih razloga kao što su komasacija, isušivanje i prenamjena zemljišta. Na područjima nekih nekadašnjih bereka danas se nalaze dijelovi industrijskih i stambenih zona, ribnjaci, oranice, livade, čak i nogometna igrališta. Berek je nesporno i prirodna i krajobrazna vrijednost, ali se čini da to danas malo kome nešto znači, osim pojedincima, najviše iz sentimentalnih razloga, sjećanja na radost djetinjstva koje se provelo uz bereke.
Inače, pojam berek vjerojatno ima izvor u Mađarskoj riječi berak što znači lug, pašnjak, neplodno zemljište ili močvarno tlo. Kao toponim nalazi se isključivo u Hrvatskoj i to na područjima današnjeg i povijesnog kajkavskog narječja. Bilježimo primjerice sela Berek i Berak, a u mikrotoponimiji sjeverne Hrvatske često se nailazi na pojam berek za močvarno tlo ili baruštinu. Svima nam je u trajnom sjećanju ostao i imaginarni (ili stvarni?) „Ščukin berek“ iz kultnih „Gruntovčana“.