Tipovi reljefa u Međimurju

Lovrecove-platane_autor-Denis-Percic_1Često dobivamo pitanja kakav reljef postoji u Međimurju. Da li u Međimurju počinju Alpe? Jesmo li dio Panonaske nizine i sl. U nastavku iznosimo osnovne informacije o tipovima reljefa u Međimurju. 

Prvo ćemo definirati što je reljef? To je naziv za sve oblike (neravnine) na Zemljinoj površini. Jedan je od najvažnijih geografskih elemenata, a istražuje ga geomorfologija. Nastaje djelovanjem endogenih sila i egzogenih procesa u geološkoj prošlosti i danas. U Međimurju dominiraju dva osnovna tipa reljefa – pobrđe i fluvijalne nizine.

Sl. 1 Pobrđe Međimurske gorice

Međimurske gorice imaju svojstva niskog pobrđa čije apsolutne visine ne prelaze 350 metara (najviša kota Cimermanov brijeg 345 m, Mohokos 344 m, Robadje 341 m, Vukanovec 331 m, Prekopa 322 m, Sv. Urban 309 m, Štrigovčak 300 m). Dominira blago valoviti, destrukcijskim procesima (erozijskim i derazijskim) jako diseciran tipičan rebrasti reljef. Južne padine Međimurskih gorica blago su nagnute prema Dravi, dok su sjeverne nešto strmije i naglo prelaze prema Muri. Središnji grebeni protežu se paralelno s rijekama Murom i Dravom, a okomito na njih razvila se mreža potoka od kojih su najznačajniji Gradiščak, Selnica, Pleškovec i Dragoslavec te su na njima tijekom posljednih pedesetak godina izgrađene retencije.

Sl. 2 Retencija Vučkovec na potoku Gradiščak

Fluvijalne nizine čine terasne nizine i poloji. Poloji ili naplavne ravnice nastale su akumulacijsko-erozijskim radom riječnih tokova i njihovih pritoka, uglavnom tijekom kvartara. To su gotovo idealno uravnjene morfološke jedinice neznatne reljefne energije. U skladu sa svojstvima mehanizma rada voda (donji tok, što znači da je prevladavajuća akumulacija) nastali su odgovarajući tipovi mikroreljefa poloja – gusti splet rukavaca i mrtvaja. Fluvijalne nizine rijeka Drave i Mure zauzimaju preko 2/3 površine Međimurja te su blago nagnute prema istoku, u smjeru
otjecanja glavnih tokova. Navedeno je vidljvo i u nadmorskim visinama – Drava kod Trnovca je na 178 m, a kod Donje Dubrave 133 m. Mura je kod Čestijanca na 166 m, a kod Kotoribe na 133 m.
Unatoč manjoj energiji reljefa razlikuju se reljefno najniži aluvijalni nanosi uz tokove te nešto viši i ocjeditiji prostor riječnih terasa.

Sl. 3 Fluvijalna nizina rijeke Mure

Što se tiče morfogenetskih tipova reljefa u Međimurju su zastupljeni fluviodenudacijski, fluvijalni, padinski, sufozijski te antropogeni. Padinski procesi imaju vodeću ulogu u oblikovanju Međimurskog pobrđa te uvijek djeluju u kombinaciji s fluvijalnom erozijom. Upravo je za pobrđe karakteristično da prevladava fluviodenudacijski tip reljefa. Temeljni reljefni oblik fluvidenudacijskog tipa reljefa su doline. U Međimurskom pobrđu to su potočne doline koje su oblikovane erozijskim i padinskim procesima. Veće doline (Trnave, Gradiščaka, Jalšovca) tektonski su predisponirane te se vežu uz rasjede smjera pružanja SI – JZ.

Sl. 4 Potočna dolina potoka Pleškovec