Prva iskustva Ivane Horvat kao asistentice na planovima upravljanja

Posted by on 27 sij. 2021 in Novosti | Tags:

Ivana Horvat

– Mislim da će najviše truda trebati uložiti u komunikaciju s dionicima, ističe Ivana Horvat

Prošle je godine tvrtka Particip GmbH objavila natječaj putem kojeg je tražila asistente za planiranje upravljanja područjima ekološke mreže i zaštićenim područjima u sklopu projekta „Izrada planova upravljanja područjima ekološke mreže Natura 2000 i zaštićenim područjima“, za razdoblje od rujna 2020. do listopada 2022. godine. Za Međimursku županiju i za rad u Međimurskoj prirodi – Javnoj ustanovi za zaštitu prirode odabrana je Ivana Horvat iz Goričana. I više nego dovoljan povod za razgovor!

* Ivana, što si po zanimanju te kakvo je tvoje profesionalno iskustvo prije suradnje s Međimurskom prirodom? Što te privuklo javiti se na oglas za rad na planovima upravljanja?

– Po struci sam diplomirana sanitarna inženjerka. Studirala sam u Zagrebu na Zdravstvenom veleučilištu. To je zapravo zdravstvena struka koja završetkom obuhvaća širok spektar djelatnosti/mogućnosti/znanja, ali između ostalog, u njenoj domeni je i procjena i analiza utjecaja faktora okoliša na zdravlje ljudi, bilo pozitivnog ili negativnog. Tako da sam ipak na neki način bila u kontaktu s okolišem i sličnom terminologijom. To je neka poveznica između trenutnog zvanja i zanimanja, ali najviše od svega na to je utjecala moja osobna želja i ljubav prema prirodi i očuvanju iste. Zapravo se nisam direktno javila na oglas za asistenta za pisanje planova upravljanja nego sam nakon zanimljivog i prekrasnog iskustva brojanja jelenaka (volonterska akcija Međimurske prirode) odlučila poslati otvorenu molbu Međimurskoj prirodi misleći da nemam što izgubiti. I bila sam u pravu. Međimurska priroda je sudjelovala u odabiru kandidata za navedeno radno mjesto i tako sam bila pozvana na razgovor, ne znajući da se nudi posao u toj domeni. I eto, tako sam završila ovdje, kao asistentica u timu za izradu planova upravljanja, ali s angažmanom od strane Participa.

* Za potrebe rada trebala si otvoriti vlastiti obrt. Je li bilo tehničkih ili drugih problema oko tog procesa?

– Da, iako na početku nisam znala da će to biti uvjet za posao, na kraju sam bila primorana otvoriti obrt. Zapravo, nisam htjela da me otvaranje obrta spriječi u prihvaćanju ove poslovne prilike. Neki od mogućih asistenata su zbog toga odustali od ovog posla. Nažalost, susrela sam se s nekim poteškoćama zbog ove trenutne aktualne situacije uzrokovane covid 19 virusom. Mnoge institucije su imale izmijenjeno radno vrijeme ili nisu primale klijente bez prethodne najave i tako sam više puta došla pred zatvorena vrata. Cijeli proces je zbog toga trajao nekoliko dana, ali srećom, u većini službi radilo je ljubazno osoblje koje mi je ulazilo u susret i pomagalo i usmjeravalo da obrt otvorim s čim manje muke. Isto tako, asistenti iz ostalih županija su prolazili kroz isto pa smo si pružali međusobnu podršku, znanje i iskustvo. Iako mi je u tom trenu bilo stresno, novo i izazovno, iz sadašnje situacije vidim da ipak nije bilo tako strašno.

* Krenula su prva iskustva u obilasku terena te u radu s dionicima uz stručno vođenje predstavnika Međimurske prirode. Kakva su?

– Rekla bih da je svaki početak težak, pogotovo ako fali radnog iskustva, kako je bilo u mom slučaju.Ali evo me, ovdje sam sad već mjesec i pol, gotovo dva i mogu reći da se niže sve više lijepih iskustava. Zaposlenici su stručnjaci u svom poslu i polako upoznajem sve njihove dužnosti. Zadovoljna sam s radnom atmosferom i okolinom i svi su zapravo voljni pomoći i usmjeriti me da svaki zadatak koji imam, uspješno odradim.Tako da se zapravo veselim ovom poslu, suradnji s kolegama, stjecanju novih iskustava, vrlina i sposobnosti, iako znam da će mnoge od njih zahtijevati izlazak iz zone komfora. Ali tako se uči, zar ne?

* Kakva je suradnja s asistentima koji kao i ti rade na planovima upravljanja u drugim županijama?

– Kao što sam već spomenula, u kontaktu smo i podrška smo jedni drugima od samog početka. Imam sreće da surađujem s asistentima koji imaju slične vrijednosti u životu. Osim privatnih razgovora i dogovora, na mjesečnoj bazi imamo sastanke s voditeljom ovog projekta, ali s pojedinim asistentima imam i češće jer na nekim planovima upravljanja radimo zajedno pa za sve eventualne nejasnoće, pitanja i upute stojimo jedni drugima na raspolaganju. Kako bi cijeli ovaj proces bio uspješan, važna je dobra suradnja i mogu reći da sam trenutno jako zadovoljna sa odnosom kakav gradimo.

* Što misliš, što će biti najveći izazov?

– Sve sam više svjesna koliko će ovaj proces biti kompleksan i da me čekaju mnogi izazovi. Pri upravljanju nekim područjem, u našem slučaju zaštićenim, važno je načelo participativnosti. To znači da su dionici na različite načine i na različitim razinama uključeni u različite faze ciklusa upravljanja područjem. Mislim da će najviše truda i volje trebati uložiti u dionike, odnosno u komunikaciju kako bismo one koji nisu još svjesni svrhe i uloge zaštićene i nezaštićene prirode, ne uvjerili nego osvijestili da na neki način shvate da bi nam njeno očuvanje, zaštita trebalo biti prioritet ako želimo sebi i budućim generacijama omogućiti kvalitetan život i uživanje u svim blagodatima koje nam priroda pruža.