Irski pisac Robert Wilson Lynd autor je rečenice: – Da biste vidjeli ptice, potrebno je postati dijelom tišine.” Četvrti je lipnja, četiri sata ujutro. Ekipa Javne ustanove Međimurske prirode budi se i sprema ka Marini Prelog, odakle u pet sati kreće istraživački pohod i promatranje ptica trščaka. Aktivnost je organizirana u suradnji s HGSS Stanicom Čakovec koja je osigurala čamac i skipera, a stručnjaci iz Zagreba, Boris Božić i Branislav Oblučar, stižu iz smjera Matulova grunta u Frkanovcu, gdje borave nekoliko dana. Naime, edukacijsko-istraživački centar Matulov grunt rezidencija je koju koriste pisci, ali i istraživači. Svi su “nabrijani” i spremni postati dio ranojutarnje tišine kako bi očima i ušima dotaknuli dio ptičje bioraznolikosti u preloškim trščacima. Nakon Marine Prelog ekipa je odradila i teren Dabrov put na Varaždinskom jezeru kod Kuršanca. Za potrebe znanstvenog istraživanja upisano je samo na Marini Prelog više od četrdeset ptičjih vrsta, kao što su gak, patka njorka, eja močvarica, siva čaplja, ćubasti gnjurac, veliki trstenjak, trstenjak cvrkutić…
Od mrava do ptica
Boris Božić, između ostalog, ovlašteni je prstenovač Zavoda za ornitologiju HAZU što je također dio aktivnosti koje provodi za Javnu ustanovu Međimurska priroda. Stoga je bio naš prvi sugovornik na ovom terenskom istraživanju. Svijet prirode očarao ga je još u srednjoškolskim danima, pa je izbor studiranja na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu bio slijed tog interesa i strasti.
– Isprava me najviše zanimala biologija i ekologija, a ptice su se pojavile krajem fakulteta. Nisam razmišljao da ću se baviti pticama. Prvo sam se bavio mravima i diplomski rad bio je upravo na temu raznolikosti faune mrava Dinare. Kad sam završio fakultet, mravi se jednostavno kao vrsta nisu tražili za istraživanje. Kad sam se zaposlio zahtijevalo se prvenstveno znanje o pticama i drugim skupinama, pa sam se fokusirao na ptice. Tako sam ušao u svijet ptica, odnosno one u moj.
Prstenovali rode, pa postali očevi
* S Javnom ustanovom Međimurska priroda surađujete niz godina. Kakva su iskustva?
– Izvrsna. Početak je bila dobra priča. Zvao me Velimir Bašek, glavni čuvar prirode, prije pet ili više godina, kada je bio u potrazi osobe koja će prstenovati rode na području Međimurske županije. Odazvao sam se vrlo rado. Tako smo se upoznali. Svako to prijepodne prstenovanja roda odlično je bilo. Nisu tema razgovora bile samo rode, već smo pričali o životu, o njegovoj obitelji. A kako „rode donose djecu‟ tako se dogodilo da smo tijekom našeg prijateljstva postali očevi (smijeh).
Trščaci nestaju – u Međimurju ih još uvijek ima
* Ovog su proljeća i ljeta aktualna istraživanja trščaka. Na kojim terenima se provode i kakvi su nalazi?
– Trščaci i općenito vlažna staništa jedna su od najugroženijih kopnenih staništa u svijetu. Iako je dokazano da imaju benefite jer su primjerice područja velike bioraznolikosti. Ta vlažna staništa se najlakše prenamijene. Pogotovo trščaci. Primijetili smo da je to čest slučaj i u Međimurju. Trščaci koji su bliže poljoprivredi i izvan zaštićenih područja nestaju. Iz godine u godinu se zaoru, pa ako se trščak ne vrati, onda poljoprivrednici ako ništa drugo zasade kukuruz. Trščake je vrijedno istraživati, znati što se s njima događa i kako oni nestaju.
Neki se nažalost, iz godine u godinu, pale, pa izgore. Ptice su odličan indikator za stanje trščaka. Prema aktivnosti i brojnosti ptica može se pratiti njihovo stanje. Trščaci kad izgore izgube puno svojstvo trščaka. On kad i ponovo izraste, a brzo rastu, već iduće godine nakon paljenja, treba vremena da se vrati sva bioraznolikost. Treba im dugo vremena da se stvori taj biološki sloj mrtvog granja koji postaje novo stanište za kukce koje privlači određene vrste ptica. Ako se zabilježe određene vrste ptica, onda se zna kako je riječ o dobrom trščaku. Može se primijetiti da je riječ o mladom trščaku kada nema određenih vrsta ptica. Počeli smo ovdje u Međimurju provoditi istraživanje trščaka. Priznajem, ja sam se malo zaljubio u Međimursku županiju. I u rad Javne ustanove Međimurska priroda. Puno toga rade i ozbiljno se bave zaštitom prirode, pa sam htio sa svojim znanjem doprinijeti koliko najviše mogu. Ideja trščaka je bila ne samo da vidimo koje su vrste na njima, nego i što možemo s njima napraviti. Ima nekih trščaka koji su vrijedni i koji su zaslužili posebnu zaštitu. Želimo evidentirati da li ima nekih konflikata s trščacima i može li se takvo stanje riješiti.
* Kakva su ovogodišnja stanja na terenu?
– Pregledali smo gotovo 80 % trščaka koje postoje u Međimurju, odnosno prema karti staništa trščaka Međimurske županije. Ima nekoliko dijelova gdje se stanje na terenu i na karti ne podudaraju sto posto. Dođeš na teren prema karti, a kad dođeš na lokalitet, vidiš da nije riječ o trščaku već o nekom drugom vlažnom staništu. S druge strane ima trščaka koji su u potpunosti nestali. To smo primijetili u centralnom dijelu Međimurske županije gdje su obradive površine. Ima trščaka koji su manji od onoga što smo očekivali, posebice kad je riječ o rukavcima. Tendencija jest zbog promjene vodnog režima da se trščaci isuše. To se ne događa samo ovdje u Međimurju već je to čest slučaj diljem Hrvatske zbog pretvaranja tih površina u poljoprivredne plohe. Zato treba posebno paziti na trščake koji se nalaze na rubu zaštićenih područja. Ove trščake uz Muru i Dravu vjerojatno nitko ne dira jer su uvijek u nekom poplavnom dijelu, pa se vjerojatno ljudima ne isplati u njih ulagati. S druge strane, ovi koji su na rubnom dijelu, e oni su nam ugroženi.
U potrazi za modrovoljkom
* Na koje vrste treba osobito skrenuti pozornost, koje su ugrožene?
– Sve vrste je vrijedno očuvati. Vrste trščaka su većinom neprimjetne. Ljudi ne znaju vrste ptica trščaka jer su one većinom male, smeđe i gotovo neprimjetne. Ima jedna zanimljiva vrsta koju pokušavamo naći. Njezin rub areala je Hrvatska. Radi se o ptici modrovoljka. Ona bi se potencijalno mogla gnijezditi u Međimurskoj županiji, ali mi je još nismo našli. Ali ne gubimo nadu i nastavit ćemo je tražiti. Ima lijepa plava prsa i lako je se prepozna. U potrazi za njom istraživali smo ribnjake Napolitanke. Išli smo sa skelom preko Mure i tamo proveli pola dana. Baš zbog te modrovoljke koja voli biti blizu ribnjaka. Nju nismo našli, ali smo našli vrstu cvrčić potočar, što je zanimljiv nalaz. Opažamo velikog cvrčića koji je ovdje čest. Cvrčić potočar kojeg smo našli je karakterističan za sjeveroistočnu Europu. Opet je Mura nekako južni i jugozapadni dio areala i eto zabilježili smo jednu jedinku sa sigurnošću.
* U ovih nekoliko dana boravka u Međimurju Javna ustanova osigurala vam je smještaj na Matulovu gruntu. Jeste li zadovoljni?
– Matulov grunt je prekrasno mjesto. Najljepše mjesto gdje se može noćiti u Međimurju. Super je uređeno i odličan je taj spoj tradicijskog i modernog. Sve je puno prekrasnih poruka o leptirima, o kulturi, tradiciji. Gušt je biti tamo.
Pjesnik očaran pticama
Branislav Oblučar diplomirao je komparativnu književnost i kroatistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Iako je pjesnik, književni kritičari i esejist, očarao ga je svijet ptica:
– Živim u Zagrebu. Nisam po struci ornitolog, ja sam entuzijast. Pticama sam se počeo baviti kao promatrač, oko 2017. godine zahvaljujući udruzi BIOM kada sam polazio trening za prepoznavanje ptica. Obišli smo tada cijelu Hrvatsku, zaljubio sam se u ptice i otada sam konstantno u promatranju. Radim ponekad monitoring vezano uz udrugu BIOM. S Borisom sam se upoznao na promatranjima ptica. Spomenuo mi je plan za istraživanje trščaka i modrovoljku na području Međimurja. Svidjelo mi se to i odlučio sam se pridružiti. Super je bilo istraživanje na Marini Prelog. Plovidba čamcem je doživljaj sam po sebi. Sjajno je to kad se tako blizu mogu približiti trščacima. Oni su mi jedno od dražih staništa jer su bogati pticama. Ovdje smo opazili krasne vrste, uživao sam u vožnji. Matulov grunt je genijalan. Spoj tradicionalizma i modernoga, odlično je zamišljeno. Sviđa mi se taj kulturni aspekt za koji sam vidio da je prisutan i naglašen.
Dojmovi ostalih sudionika istraživanja trščaka
Na kraju evo i dojmova ostalih sudionika istraživanja trščaka:
Antonio Krušelj (Javna ustanova Međimurska priroda):
– Prekrasno iskustvo. U četrdeset i drugoj godini svog života prvi put sam imao biti priliku u takvom istraživanju. Životinje, a posebno ptice me zanimaju kako se to kaže od malih nogu. Želja mi je vidjeti uživo zlatovranu.
Žan Novosel (HGSS Stanica Čakovec):
– Zanimljivo i opuštajuće. Jedino što se čovjek ne može naspavati, jer u promatranje ptica ide se ranom zorom. Ptičari su prerani (smijeh), ostalo je sve super. Nadam se da ćemo i ubuduće organizirati ovakve plovidbe.
Monika Cindrić (Javna ustanova Međimurska priroda):
– Bilo mi je super probuditi se u četiri sata ujutro i prisustvovati ovakvom istraživanju. Također mi je prvi put sudjelovati istraživanju terena na ovakav način. Prepuna sam dojmova i veselim se u budućnosti sličnim istraživanjima.
tekst i foto: Roberta Radović
