Kad dnevne temperature počinju prelaziti 35 stupnjeva većini takvi klimatski uvjeti na našim prostorima počinju biti teško podnošljivi. Kako nama ljudima, tako i životinjama. Osim što pokušavamo rashladiti sebe, svoje kućne ljubimce i stoku, pomoći treba i divljači. U tome naravno prednjače lovci, donoseći svježu vodu na pojilišta. Kako se ovih dana nakon kratkog klimatskog osvježenja, najavljuje novi val vrućine, o aktivnostima naših lovaca upravo vezanih uz pomaganje divljači u uvjetima ekstremnih vrućina upitali smo Mladena Lackovića, tajnika Lovačkog saveza Međimurske županije.
– Neka lovišta su isprepletena vodotocima i imaju dovoljno vode. Zbog klimatskih promjena imamo sve suša i vruća ljeta, pa određena staništa, ponekad dođu u kritičnu situaciju jer presuše stalni izvori vode. Životinje imaju istančani nagon kako preživjeti u takvim uvjetima. Čovjek je naučen da kad otvori pipu na vodovodu, voda mu je uvijek dostupna. Divljač na sreću ima drugi nagon za obranu od nedostatka vode. Puno vode, tekućine dobiva iz hrane ili čak koristi tehniku jutarnjeg orošavanja. Često je dosta samo jutarnju rosu popiti. U situacijama velikih vrućina lovci, lovačka društva i lovoovlaštenici dužni su pomagati svim životinjama, a prvenstveno divljači s pojilištima. To su lovno-tehnički objekti koje propisuje lovno gospodarska osnova, temeljni akt za gospodarenje lovištem. Većina lovaca lovačkih društava ima obavezu imati jedno hranilište, čeku, solište, a uz to obavezno mora biti pojilište. Početkom srpnja zbog visokih temperatura lovnici koji vode lovište izdali su naredbu da lovci izađu i da svaki kraj svojeg pojilišta naprave priručno pojilište. Većina lovačkih društava to odgovorno radi. Kad se dogodi duži period bez kiše lovci izlaze na teren i u pogon se stavljaju pričuvna pojilišta. Riječ je o kanistrima s vodom ili betoniranim površinama u koje se toči voda. Sad kada je palo malo kiše, lovci su kazali: – I Sveti Hubert, zaštitnik lovaca, puni naša pojilišta.
Solarnim panelima do vode
* Postoji mogućnost izvlačenja vode iz tla uz pomoć solarne crpke. Primjenjuje li se ta mogućnost u Međimurju?
– Zbog zdravstvene ispravnosti vode za divljač i druge životinje bolja opcija je kad se na pojilištima koristi voda koja se crpni direktno iz tla. U tu svrhu na tržištu se pojavila mogućnost korištenja solarnih panela koji su postali cjenovno povoljni, a omogućuju crpljenje vode iz tla. Razmišljamo da ih stavimo pokraj određenih čeka ili osmatračnica. Međimurje je poznato po velikim količinama pitke vode. U pregovorima samo za pilot program koji bi omogućio da u razdoblju kalendarske godine kada ima najviše sunca, a najmanje vode, podzemnim pumpama pokušamo dostavljati svježu vodu na površinu vode te da ona tako stalno bude čista i zdravstveno ispravna za divljač. I naravno dostupna tijekom cijelog dana. Kako sam unutar Lovačkog saveza Međimurske županije stručna osoba za provedbu lovno-gospodarske osnove mogu kazati kako kontinuirano provodimo akcije kojima planiramo unaprijediti lovstvo. Kako se tehnologija razvija tako mi ta dostignuća implementiramo u naše gospodarenje lovnim područjima. Ovih dana je Međimurska županija našem Savezu dodijelila 300 000 kuna. Tako da možemo financirati između ostalog i takve stvari kao što je crpljenje vode iz tla pomoću solarnih crpki.
* Kakva je situacija s vječnom temom – krivolovom?
– Gdje je lov, tu je i krivolov. Lovačke službe i lovoovlaštenici pokušavaju ga suzbiti s policijskim ophodnjama. Kad se ustanovi da je gospodarski kapacitet lovišta puno veći, znači da se uspijeva smanjiti i krivolov. Koliko vidimo na terenu, slike su obećavajuće, a tomu svjedoče ne samo lovci već i drugi korisnici šumskih i poljoprivrednih površina. Kažu kako zamjećuju priličan broj divljači kao što su prepelice, srne, fazani, trčke, zečevi. Vjerujem da je usprkos vrućini divljač aktivna, posebice u večernjim satima.
* Jedan od problema je nalet vozila na divljač na prometnici. Početkom lipnja vrijede nova pravila. Što to znači?
– U Međimurju, kao i u ostalim dijelovima Hrvatske, bilježi se sve veći broj naleta vozila na divljač. Ministarstvo poljoprivrede ove godine nije uspjelo sklopiti policu osiguranja s osiguravajućim kućama ili kućom, tako da sad takve slučajeve rješava Hrvatski lovački savez preko lovoovlaštenika i županijskih lovačkih saveza. Postupak je sličan kao do sada, samo isplatu i procjenu radi Hrvatski lovački savez.
Moć prirode je puno jača od čovjeka
* Lovci i poljoprivrednici sve češće spominju veću prisutnost čagljeva u Međimurskoj županiji?
– Čagalj je prije 15 godina ponovo u Međimurju determiniran. Taj podatak zapravo govori o promjeni staništa. Kad neka populacija ima ekspanziju znači da im određeno stanište odgovara. Očito da tereni Međimurske županije imaju uvjete za opstanak čaglja. U lovno-gospodarskoj osnovi tretira se kao nepoželjna divljač. Vjerujem da jedanput kada neka divljač dođe teško ju je odstraniti, ako se to ne dogodi zbog neke prirodne nepogode ili prirodnog mehanizma koji sam regulira populaciju određene vrste divljači. Očito je da imamo dobro stanište. Volim se našaliti: – Dobili smo novog punopravnog stanovnika Međimurske županije.
Lovci su možda malo zabrinuti, ali prema dostupnim saznanjima čagljevima je oko 30 % hrana animalnog porijekla. To su često miševi i lešine, a ostalo za hranu koriste voće, povrće. Ima svoju biološku nišu, a mi to pokušavamo regulirati na kvalitetan način. Da čagljeva ne bude previše, a niti premalo plemenite divljači.
Novi lovci i lovkinje
Nedavno je provedene edukacija za nove lovkinje i lovce. Kakav je bio ovogodišnji odaziv na stručnu edukaciju.
– U ovom trenutku smo prešli preko tisuću članova u našem Lovačkom savezu. Veseli nas i struktura, imamo kao članove i sve veći broj fakultetski obrazovanih osoba. Raduje me što sve više osoba polaže lovački ispit, jer nakon sveobuhvatnog obrazovanja, dobiva se druga dioptrija i drugačije se sagledava problematika lovstva. Lovce ponekad znaju stavljati na stup srama, dok su pak u jednom dijelu populacije prihvaćeni s odobravanjem. Bitno je podsjetiti se kako svi problemi polaze od čovjeka, zbog gustih prometnica, zagađenja, a lovstvo se tu pojavljuje kao element uređenja odnosa između životinja i ostalih dijelova civilizacije. Lovstvo treba popularizirati u tom smjeru. A to se postiže edukacijom novih lovaca. Primjerice, kada ušeta divljač u središte grada (primjerice divlje svinje u Zagrebu), tada su lovci dobrodošli. Lovačkom etikom nastojimo biti na korist prirodi i životinjama. Lovstvo je najuspješnije kada spojimo ugodno s korisnim. Interesantno je da se ove godine prijavio priličan broj žena. Ugodno sam iznenađen i s rezultatima lovkinje Marijane Jure iz Lovačkog društva „Srnjak ‟ Macinec koja postiže vrhunske rezultate u međimurskoj ligi strijelaca. Prije desetak godina sam bio u Češkoj na jednom lovačkom sajmu gdje sam opazio kako je omjer članstva lovaca i lovkinja podjednak. Tamo je lovstvo i lovačka kultura usađeno u samo društvo. Kod nas se lovstvo još uvijek tretira kao egzota. Nažalost, puno žena položi edukaciju za lovce, ali zbog obitelji, poslovnih obveza i slično, taj njezin hobi dođe u drugi plan. Imali smo i žensku lovačku udrugu Grlice, ali se udruga ugasila. Postoje naznake da bi se mogla oživjeti.
*Administracija je sve više prisutna i u lovačkoj djelatnosti?
– Za sve je potrebno sve više dokumenata, papirologije za rješavanje aktualnosti. Naš lovački savez je prilično kvalitetan u stručnoj službi, pa pomaže lovoovlaštenicima u rješavanju aktualnih problema. U našem Lovačkom savezu Međimurske županije radimo kolegica Jadranka Šimić i ja, tako da možemo brzo reagirati na sve nedaće, pripremiti nove programe i biti svima dostupni.
U razgovoru s tajnikom Lackovićem na kraju smo dotakli i tematiku suradnje s Javnom ustanovom Međimurska priroda.
– Zaštita prirode i lov usko su povezane djelatnosti. Na terenu provodimo zajedničke projekte gdje se promovira zaštita prirode na kvalitetan način, ne samo u tematici divljači, nego u temama sprječavanja zagađenja prirode i provođenju aktivnosti koje doprinose bioraznolikosti. Javna ustanova Međimurska priroda prati nas u našim određenim aktivnostima i daje nam potporu. Nalazimo zajedničke točke koje onda na terenu provodimo. Time dobivamo kvalitetu, da sačuvamo našu prirodnu ljepotu i bogatstvo na ovom gusto naseljenom području Međimurske županije.
