Praćenje (monitoring) stanja očuvanosti prirode tj. praćenje stanja vrsta i stanišnih tipova je prebrojavanje i/ili mjerenje brojnosti i rasprostranjenosti vrste ili stanišnog tipa koje se ponavlja kroz duži vremenski period.
Monitoring je dio sustava zaštite prirode, a od dana pristupanja Europskoj uniji praćenje je sukladno odredbama Direktiva o zaštiti ptica i Direktiva o zaštiti prirodnih staništa i divlje faune i flore postalo i zakonskom obvezom, a ne tek dobrom praksom. Tako je Republika Hrvatska obvezna pratiti očuvanost gotovo 600 vrsta i stanišnih tipova i izvješćivati o njoj.
Stanje očuvanosti prirodnog staništa je zbroj utjecaja koji djeluju na prirodno stanište i njegove tipične vrste, a koji bi mogli ugroziti njegovu dugoročnu prirodnu rasprostranjenost, strukturu i funkcije, kao i dugoročni opstanak tipičnih vrsta na tom staništu.
Uz podatke o nekoj vrsti i stanišnom tipu obavezno se prikupljaju i podaci o biotičkim ili abiotičkim čimbenicima koji utječu na brojnost i rasprostranjenost same vrste ili stanišnog tipa odnosno svim parametrima kojima se opisuje stanje očuvanosti (npr. pritiscima i prijetnjama poput napuštanja poljoprivrednih površina, širenje invazivnih stranih vrsti, ilegalno skupljanje…)
Način na koji će se prikupljati podatci za pojedini parametar praćenja stanja očuvanosti vrsta i stanišnih tipova određuje se zasebno za svaku vrstu (ili skupinu vrsta koje, primjerice, dijele isto stanište u isto vrijeme) te za svaki stanišni tip (ili grupu stanišnih tipova) zasebno u okviru izrade programa praćenja.
Međimurska priroda prati stanje očuvanosti brojnih vrsta i staništa te je upravo ovaj period (proljeće i ljeto) pun terenskog rada i često izazovan u provedbi zbog preklapanja pogodnih termina za monitoring pojedinih vrsta i čestih hitnih intervencija poput dojava o pronalasku zmija, ozlijeđenih ptica…
U fotogaleriji donosimo dio našeg terenskog rada ove godine na monitorinzima.
