Sredinom lipnja odrađeno je ovogodišnje prstenovanje mladih roda na području Međimurske županije, koje u suradnji s Međimurskom prirodom – Javnom ustanovom za zaštitu prirode već niz godina obavlja Boris Božić, ovlašteni prstenovač Zavoda za ornitologiju HAZU. Svoju priliku za učenje od stručnjaka i skupljanje iskustva dobio je i Antonio Krušelj, čuvar prirode JU Međimurska priroda, trenutno u statusu pripravnika za prstenovača. Ove godine u Međimurju imamo više od trideset gnijezda bijelih roda, od kojih je 20-ak aktivnih, s ukupno 18 ptića. Prstenovano nije samo troje najmanjih i jedan u gnijezdu smještenom na nedostupnom mjestu. U dva gnijezda roditelji su još sjedili na jajima, pa se nadamo da će broj međimurskih rodica biti i veći od 18. Rezultati jesu prilično skromni u usporedbi s onima od prošle godine, velikim dijelom zbog vremenskih neprilika (višednevnih kiša), ali mlade u gnijezdima zdrave su i jake ptice. Nažalost, upravo zbog obilnih oborina stradala su i dva gnijezda čiji nosači nisu izdržali težinu granja natopljenog vodom, i to baš u vrijeme inkubacije jaja.
Kako izgleda postupak prstenovanja?
Pošto su gnijezda smještena na priličnoj visini, bez pomoći djelatnika HEP-a bilo bi nemoguće odraditi prstenovanje. Oni prstenovača dižu svojom košarom/dizalicom u blizinu gnijezda pazeći pritom na električne vodove koji često onemogućuju jednostavan pristup. Pri dolasku do gnijezda, bilježi se i fotografira zatečeno stanje. Ako su mladi optimalne veličine, posebnim kliještima prstenje se stavlja na njihove noge. Prstenovi sadrže jedinstvene oznake koje se unose u registar, te je njihovim eventualnim kasnijim očitanjem (dalekozorom), između ostaloga, moguće doznati gdje je i kada roda prstenovana. Takvim nalazima prstenovanih ptica, tj. prikupljanjem podataka s prstena dobivamo više spoznaja o vrsti, njenom načinu i duljini života, migracijama, itd…
O bijeloj…
Bijela roda (Ciconia ciconia) pripada strogo zaštićenim vrstama ptica. Jedna je od najpoznatijih vrsta ptica koje žive u Hrvatskoj, akter mnogobrojnih priča za djecu, vjesnik proljeća, simbol plodnosti i vjernosti, općenito ptica uz koju se vežu pozitivne osobine. Ova graciozna ptica, dugih i crvenih nogu i kljuna, bijelog je perja izuzev krila na kojima su letna pera crno obojena. U našim krajevima ovu selicu imamo privilegiju promatrati od ožujka do rujna. Izabrala je život uz ljude, u naseljima. Tu nalazi sigurnost i obilje hrane na livadama i poljoprivrednim površinama. Prehranu joj čine mali sisavci, kukci, vodozemci, zmije, gušteri, gujavice, ribe, školjke, rakovi, pa i ptičja jaja. Monogamna je ptica a spolnu zrelost dostiže oko četvrte godine života. Gnijezdo, u koje polaže 3-6 jaja, najčešće gradi na električnim stupovima ili pak krovovima kuća. Interesantno je da je ovo ptica koja se ne glasa, već zvuk proizvodi klepetanjem, odnosno udaranjem gornjeg dijela kljuna o donji. U slučaju nedostatka hrane u razdoblju podizanja mladunaca, što je često posljedica nepovoljnih vremenskih prilika, karakteristično za rod Ciconia, pa tako i za našu bijelu rodu, je da nažalost roditelji izbacuju svoje ptiće iz gnijezda. Time osiguravaju preostalim ptićima više hrane, a time i veće šanse za preživljavanje. Potvrda je ovo surovosti prirode ali i snalažljivosti u borbi za opstanak.
…ali i crnoj rodi!
Kod nas živi i veoma plaha i skrovita crna roda (Ciconia nigra)! To je ptica koja se zadržava uz rijeke a gnijezdi na drveću u starim poplavnim šumama. Crne je boje, osim donjeg dijela tijela koji je bijele boje. Za razliku od svoje bijele srodnice, kloni se čovjeka, pa su je samo rijetki sretnici imali prilike vidjeti uživo. Djelatnici Međimurske prirode prilikom obavljanja terenskih aktivnosti redovito bilježe opažanja ove strogo zaštićene vrste.
tekst i foto: Antonio Krušelj
