U Gradskom muzeju Varaždin na prirodoslovnom odjelu „Svijet kukaca‟ koji se nalazi u prostoru palače Herzer, radi preparator Ivica Pakrac. U suradnji s Međimurskom prirodom – Javnom ustanovom za zaštitu prirode Pakrac je gostovao krajem srpnja unutar programa 3. Kampa mladi čuvari prirode na Matulovu gruntu u Frkanovcu. Održao je atraktivnu prirodoslovnu radionicu „Lov noćnih leptira‟ koja je započela spuštanjem mraka. Uz svjetleće piramide razgovarali smo o brojnim zanimljivostima iz života noćnih leptira i drugih kukaca. Noću ih privlači svjetlost stoga se i istraživanja noćnih leptira, kao i provedena radionica, održava uz svjetleće piramide, kazao je Pakrac te nastavio:
– Postavili smo šator s led svjetiljkom. Privučeni svjetlošću, leptiri stižu do piramide, ali ne mogu direktno do izvora svjetlosti, već sjedaju na rub šatora gdje determiniramo vrste leptira i drugih kukaca koji se nalaze na tom području. Leptiri se dijele na danje i noćne. Pojednostavljeno, kažemo da su danji leptiri oni koji lete danju, a noćni oni koji lete noću iako u biti to nije baš tako. Međutim, tu osnovnu podjelu leptira djeci je najlakše objasniti. U Hrvatskoj živi oko 190 danjih leptira i nekoliko tisuća noćnih leptira. Taj se broj konstantno nadopunjuje jer je još dosta toga u tom području neistraženo.
Grbice i sovice
* Mogu li se izdvojiti karakteristične vrste noćnih leptira Međimurske županije?
– U principu se ne može to tako definirati jer leptiri žive prema određenim staništima. Primjerice jedna vrsta obitava na livadama, druga vrsta uz vodu, treća u šumama itd. Njihove gusjenice ovise o biljci hraniteljici što znači da na određenom području prevladavaju oni leptiri koji imaju određenu vrstu hrane. Na području Međimurja što se tiče noćnih leptira ima najviše leptira iz porodice grbica i sovica, one su najbrojnije. Zatim mikro leptiri, Microlepidopteri, kod kojih je jako teško određivati vrste i postoji jako malo stručnjaka koji to mogu i znaju raditi. Svjetleće piramide odlične su za istraživanje, primjerice jedne večeri na terenu na Ravnoj gori, na deset piramida, došlo je oko osamdeset vrsta leptira.
* Posljednjih godina, a osobito ovog ljeta, opaženo je kako ima sve manje divljih oprašivača, pa tako i sve manje danjih i noćnih leptira. Što je uzrok tome?
– Da, to je velik problem. Ova godina je posebna. S kim god razgovaram, svi opažaju i kažu kako je leptira jako malo. Danji leptiri ovise o svojem staništu, a to su livade. Danas svi većinom govore o zaštiti šuma i ugrozama koje prijete šumama, ali livade su najugroženije stanište koje postoji. Kad bi pogledali ukupan broj kukaca koji žive na svijetu, ili u Hrvatskoj, omjer je gotovo svugdje isti: njih samo 30 posto živi u šumama, a 70 posto leptira živi na livadama. Danas se sve manje ljudi bave poljoprivredom, odnosno stočarstvom čime se smanjuje potreba za livadama. Nekada smo imali livade gdje su krave pasle, gdje se sijeno kosilo…Danas je takvih površina sve manje. Te livade su preorane, pa je posijana neka monokultura, ili je livada prerasla u šumu, ili pak pretvorena u građevinsko zemljište, u građevinsku zonu za tvornice, stambene objekte i sl. Izgradnja prometnica također uzima velike površine livada. Prometnice su i inače ugroza za leptire. Prometnice također ubijaju kukce posebno noćna vožnja. To se zove sindrom “šofer šajbe” koji se najbolje opaža kad dođemo nakon sat vremena noćne vožnje kući i vidimo cijelo staklo zaprljano od nastradalih kukaca. Uzroci nestajanja kukaca su u nestajanju njihovih prirodnih staništa.
Nemojmo kositi do lipnja
* Što svi mi kao pojedinci možemo učiniti kako bi se livade očuvale?
– Većina ljudi ne zna što je livada. Doma kad kose travnjak oko kuće misle da je to livada. To nije livada, već uređeni travnjak u kojem leptiri ne žive. A ako se i pojavi neki kukac koji bi razvijao svoju ličinku, mi ju košnjom jednostavno zasiječemo i ubijemo. Bilo bi dobro da jedan dio dvorišta ostavimo nepokošen. Odnosno da kosimo u lipnju prvi put kako bi kukci stigli odrasti, a leptiri imati mogućnost proći svoj životni ciklus od ličinke do leptira. Nemojmo dakle kositi do lipnja ili čak do srpnja. Time čuvamo livade.
* Događa se i da kad imamo livade, onemogućava se razvoj leptira?
– To je čest problem uz rijeke ili potoke koji su kanalizirani. Hrvatske vode održavaju kanale i nasipe, tako da smo dobili livade gdje ih prije nije bilo. Time smo pozvali kukce i leptire na te površine. A tada se dogodi najveće zlo, kada se u svibnju, u vrijeme kada je na tim livadama sve puno kukaca, te površine počnu kositi. Time se samelje čitava populacija leptira i drugih korisnih kukaca.
Prirodoslovlje je Ivicu Pakraca počelo interesirati odmalena. Iz Varaždina je, iz Kućana, a roditelji iz Hrvatskog zagorja odnosno iz mjesta Mihovljan. Za kraj razgovora prisjetio se kako su se igrali na livadama, kraj potoka i rijeke Plitvice, a romani, a posebice lik Zagora, usmjerili su ga u svijet prirode. Kukci i leptiri posebice su ga zainteresirali kad je u Gradskom muzeju Varaždinu na Entomološkom odjelu (danas Prirodoslovni odjel) upoznao rad i jedinstvenu zbirku najvećeg varaždinskog prirodoslovca, gimnazijskog profesora Franje Košćeca.
Na Matulovu gruntu osobit nalaz
Prirodoslovna radionica na Matulovu gruntu rezultirala je i osobitom nalazom. Opažen je leptir Danja medonjica (Euplagia quadripunctaria). Hrvatski naziv „danja medonjica‟ dobila je jer se može vidjeti i danju. Danja medonjica spada među ciljne vrste uključene u ekološku mrežu Natura 2000. Na njezinu zaštitu i očuvanje obvezale su se sve članice Europske unije.
Međimurska priroda – Javna ustanova pokrenula je 2023. godine i javnu medijsku kampanju posvećenu upravo očuvanju livada. Između ostalog snimljena su i tri videa u sklopu kampanje nazvane Livade nestaju. Oživimo ih! Glavne akterice u video zapisima jesu djelatnice Međimurske prirode. Video zapisi dostupni su na YueTube kanalu Međimurske prirode. Pogledajte ih!
