Bare, močvare, grabe, ribnjaci, rukavci i kanali nastali prirodnim putem, ali i umjetni kanali s više-manje stajaćom vodom često prekrivaju mnogobrojne vodne biljke. Radi se o slobodnoplivajućim biljkama zajednice Hydrocharition ili u dubljim otvorenim vodama sa zajednicom velikih mrijesnjaka sveze Magnopotamion. Tipični predstavnici tih zajednica su: vodeni orašac, plivajuća nepačka, žabogriz, mala vodena leća, obična mješinarka …
Od ovog popisa vrijedi izdvojiti biljku jarkih žutih cvjetova, običnu mješinku (Utricularia vulgaris).
Obična mješinka biljka je mesožderka koja razgrađuje životinje te tako nadoknađuje nedostatak hranjivih tvari, prije svega dušičnih spojeva i soli u staništu u kojem raste. To je vodena biljka koja nije ukorijenjena, već slobodno pluta na površini vode. Naraste do petnaestak centimetara, a najčešće vidimo njene jarko žute cvjetove.
Najveći dio mješinke ipak se nalazi ispod površine vode te nema zelenih dijelova koji bi upućivali na to da biljka procesom fotosinteze sama sebi stvara dovoljno hrane za rast. Kako bi se prilagodila takvom okruženju, evolucijom je došlo do preobrazbe osnovih biljnih dijelova (listova, korijena i stabljike). Listovi su svi perasto razdijeljeni u isperke, stabljika je poput razgranjenih niti, a pravog korijena nema. Neki od listova su preobraženi u posebne lovke u obliku mjehurića (mješinica) te služe kao klopke za hvatanje sitnih vodenih životinja. Mješinica je ispunjena zrakom, a na jednom kraju ima otvor sa poklopcem koji na vanjskoj strani ima čekinje koje strše prema van. Kada sitna životinjica dodirne neku od čekinja, poklopac se otvori prema unutra, a vodena struja usiše životinjicu u mjehur koji je prije toga bio bez vode. Poklopac se zatim vraća u početni položaj i zatvara mješinicu, pa uhvaćena životinjica ostaje u klopci. Dlake na unutarnjoj stijenci mješinice sadrže žlijezde koje izlučuju probavne enzime koji razgrađuju uhvaćeni plijen do kemijskih spojeva koje zatim biljka iskorištava za svoj rast. Mješinka hvata sitne životinjice poput vodenbuha, ličinki kukaca i drugih beskralježnjaka.
Obična mješinka živi u plitkim močvarama, najviše u panonskoj Hrvatskoj. U RH žive tri vrste: mala mješinka (Utricularia minor) raste u plitkoj vodi (5 do 10 cm), osobito na cretovima, obična mješinka (Utricularia vulgaris) u nešto dubljoj (10 do 70 cm), uglavnom stajaćoj vodi, a južnjačka mješinka (Utricularia australis, Utricularia neglecta) u vodi dubokoj do 100 (150) cm.
Sve navedene biljke su uobičajeni (autohtoni) stanovnici vodenih površina u Međimurju. No, ponekad se dogodi da neka vrsta zaluta upravo u ta staništa (namjernim ili nenamjernim unosom) te postupnim razmnožavanjem i širenjem zauzima stanište našim autohtonim vodenim biljkama, ali i životinjama. Kada vrsta predstavlja opasnost za ekosustav, proglašava se invazivnom stranom vrstom. Jedna od takvih je i nedavno pronađena vodena salata (Pistia stratiotes). Radi se o ukrasnoj akvarijskoj biljci koja se brzo razmnožava i širi te predstavlja prijetnju ekosustavu u kojem je pronađena. Ukoliko je pronađete, svakako nam dojavite nalaz.
Više o prvoj akciji uklanjanja vodene salate pročitajte na:
Prvi zabilježeni nalaz vodene salate u Međimurju, drugi u Hrvatskoj
