Da je živ, Josip Movčan danas bi slavio 99. rođendan. A da sustav zaštite prirode brine o svojim velikanima, s njime bi slavio cijeli sustav zaštite prirode Republike Hrvatske. Jer, Movčan je najveći hrvatski velikan u svjetskim razmjerima upravljanja zaštićenim prirodnim područjima; svijet je to potvrdio kroz neke od najvećih nagrada koje pojedinac može primiti. Istina, i Republika Hrvatska mu je (o)dala priznanje za životno djelo (naime, Nagrada “Ivo Horvat” 2011. godine), ali daleko je to od onoga što Movčan stvarno zaslužuje. Ako ništa drugo, barem spomen-ploču poput one dra Ive Pevaleka, uz neko od plitvičkih jezera…
Josip Movčan rodio se 9. veljače 1925. godine u Čakovcu. Sve ostalo je povijest. Izvrsni sažetak njegova djela opisao je kolega Krešimir Čulinović iz NP Plitvička jezera, a dostupan je na ovom linku: Klikni me!
Ono što je manje poznato današnjim generacijama Međimuraca jest činjenica da je upravo Movčan začetnik suvremene zaštite prirode i održivog turizma kakvog danas imamo u našem međimurskom zavičaju. Naime, po umirovljenju (prisilnom, zbog okupacije Plitvica tijekom Domovinskog rata), Movčanov duh nije samo tako mogao prestati činiti ovaj svijet boljim. Pa se stavio na raspolaganje rodnom kraju, i to kroz rad u Poglavarstvu Međimurske županije, u koje ga je – kao nestranačkog stručnjaka – postavio ondašnji župan Branko Levačić. I tako je krenulo; najprije začetak Turističke zajednice Međimurske županije kojoj je Movčan bio prvi predsjednik, a onda i prva ozbiljna zaštita prirode u Međimurju kroz proglašenje Značajnog krajobraza rijeke Mure (18. travnja 2001.).
Prirodi bliski turizam; to je sintagma kojom je Movčan definirao razvoj turizma u Međimurju. Kao nadobudni ekologist u svojim dvadesetim godinama života, ponudio sam svoju mladenačku energiju Movčanu na raspolaganje, i vrlo brzo postao njegov suradnik na izradi opsežne studije razvoja međimurskog turizma i zaštite prirode pod nazivom “Međimurje malo”. On je već tada imao 70+ godina, i sjećam se da je dijelu tzv. “stručne” javnosti to pomalo smetalo. Naime, da čovjek njegovih godina operativno vodi priču koja traži mladost i svježinu. Ipak, Movčan je bio tvrdoglav, ali razuman. Sjećam se da mi je pričao kako mu je neki od suradnika na Plitvicama nadjenuo pridjevak: beskompromisni borac za kompromise. U zaštiti prirode, kao i u turizmu, bez kompromisa nema pomaka.
[nastavlja se] piše: Siniša Golub, ravnatelj JU Međimurska priroda
