Dva dana zaredom u zadnjoj dekadi ožujka, točnije 21. i 22. ožujka obilježavaju se dva dana značajna za prirodu bilo koje ljudima naseljene regije u svijetu. To su Svjetski dan šuma i Svjetski dan voda. Za Međimurje su oba datuma izuzetno značajna, ali i međusobno isprepletena. Naime, šuma je prirodni regulator vodnog (hidrološkog) ciklusa, pa kvaliteta vode u nekoj regiji direktno ovisi i o stanju šuma u toj istoj regiji i okolnim regijama iz kojih voda dolazi po rijekama ili kroz podzemlje.
Sve se učestalije govori o šumama u Međimurju i o tome kako je pokrivenost šumom u Međimurju toliko mala da te šume ne proizvode čak niti kisik potreban lokalnom stanovništvu. Sad, ljudi koji ipak nesmetano udišu zrak i žive (jer bez zraka nema života!), neće o tome puno razmišljati. No, osim proizvodnje kisika, šume pročišćavaju i vodu, dakle važna su karika u hidrološkom ciklusu vode. Pa sukladno tome, ako nema dovoljno šumskog pokrova, što nam onda pročišćava vodu na području gdje živimo?
Utoliko su Dan šuma i Dan voda prilično značajni za Međimurje odnosno za regiju u kojoj se još uvijek pije kvalitetna voda crpljena na dva vodocrpilišta (Čakovec i Prelog), ali u kojoj istovremeno imamo najmanju pokrivenost teritorija šumom. Pitamo li se ikad: Odakle dolazi ta naša pitka voda i kojim se prirodnim mehanizmima pročišćava, ako znamo da imamo premalo šuma?
Jedan od zanimljivih slogana kojim se u proteklih dvadesetak godina obilježio Svjetski dan voda bio je: Svi živimo nizvodno! I zrak i voda neprestano su u pokretu, dolaze / odlaze / prolaze kroz područje na kojem živimo. Možda su svjetski dani ovoga ili onoga proglašeni upravo zbog toga da bismo kao društvo razmislili o tome što nam znače resursi bez kojih nema života. Što nam znače u ovom trenutku i koliko će nam vremena još biti na raspolaganju.