Zaštićena područja 

  1. Platana u Nedelišću
  2. Ginko u Donjoj Dubravi
  3. Tulipanovac u Vučetincu
  4. Dvije platane u Svetom Urbanu
  5. Dvije glicinije u Čakovcu
  6. Hrast lužnjak u Donjem Vidovcu
  7. Magnolija u Pribislavcu
  8. Perivoj Zrinski u Čakovcu
  9. Spomenik prirode Bedekovićeve grabe
  10. Značajni krajobraz rijeke Mure
  11. Regionalni park Mura-Drava
  12. Centar za posjetitelje Med dvemi vodami Križovec
November

December 2024

January
MO
TU
WE
TH
FR
SA
SU
25
26
27
28
29
30
1
Events for 1st December
No Events
2
3
4
5
6
7
8
Events for 2nd December
No Events
Events for 3rd December
No Events
Events for 4th December
Events for 5th December
Events for 6th December
Events for 7th December
No Events
Events for 8th December
No Events
9
10
11
12
13
14
15
Events for 9th December
No Events
Events for 10th December
No Events
Events for 11th December
Events for 12th December
No Events
Events for 13th December
No Events
Events for 14th December
No Events
Events for 15th December
No Events
16
17
18
19
20
21
22
Events for 16th December
No Events
Events for 17th December
No Events
Events for 18th December
No Events
Events for 19th December
Events for 20th December
No Events
Events for 21st December
No Events
Events for 22nd December
No Events
23
24
25
26
27
28
29
Events for 23rd December
No Events
Events for 24th December
No Events
Events for 25th December
Events for 26th December
Events for 27th December
No Events
Events for 28th December
No Events
Events for 29th December
No Events
30
31
1
2
3
4
5
Events for 30th December
No Events
Events for 31st December
No Events
DOJAVA ČUVARIMA PRIRODE
DOJAVA ČUVARIMA PRIRODE
DOJAVA O OPAŽANJU VRSTE
DOJAVA O OPAŽANJU VRSTE
FOTOGALERIJA
FOTOGALERIJA
ŠALJI FOTOGRAFIJU
ŠALJI FOTOGRAFIJU
VOLONTIRAJ!
VOLONTIRAJ!
Platana u Nedelišću

Naziv: Javorolisna platana (Platanus x acerifolia)
Datum proglašenja: 4. veljače 1963.
Kategorija: Spomenik parkovne arhitekture – pojedinačno stablo

Platana u Nedelišću najstariji je zaštićeni prirodni objekt u Međimurju. Analizom starosti 2023. godine procijenjena ukupno starost stabla je 213 godina, a prsni joj je opseg 637,4 cm. Jedna je od najvećih platana u Hrvatskoj. Popularno se naziva “debelo drevo” i „birov hrast”. Iako nije hrast, taj je naziv dobila jer raste pokraj kuće u kojoj je nekad živio „birov”, predsjed­nik mjesta odnosno seoski starješina.

Javorolisna platana nastala je križanjem dviju vrsta: azijske i američke platane. Stablo platane vrlo je otporno te je jedno o najčešćih ukrasnih vrsta u gradovima diljem svijeta. U proljeće 2019. godine dotjerivali su je obučeni penjači – arboristi – orezivanjem suhih grana i sidrenjem krošnje. Time je poboljšan vitalitet stabla i produžen očekivani životni vijek.

Ginko u Donjoj Dubravi

Naziv: Ginkgo (Ginkgo biloba) u Donjoj Dubravi
Datum proglašenja: 11. studenoga 1995.
Kategorija: Spomenik parkovne arhitekture – pojedinačno stablo

Park u središtu naselja Donja Dubrava krasi osobito stablo – ginko. Prsni opseg danas mu je 428 cm. Spomenikom parkovne arhitekture proglašen je 1995. go­dine. Stabla ginka smatraju se živim fosilima jer potječu još iz doba dinosaura. Listovi ginka oblikom podsjećaju na lepezu, a u jesen promijene boju iz zelene u zlatnožutu, tvoreći čaroban ugođaj. Ginko se smatra se najvitalnijom biljnom vrstom na svijetu te zadivljuje svojom otpornošću na otrove u okolini.

Dvodomna je vrsta što znači da razlikujemo muška i ženska stabla. Plod je okruglasti, veličine šljive. Dozrijeva u rujnu i listopadu te ubrzo opada sa stabla usred truljenja mesnatog dijela ploda. Zbog toga u jesen oko ženskih stabala možemo osjetiti vrlo neugodan miris.

Tulipanovac u Vučetincu

Naziv: Tulipanovac (Liriodendron tulipifera) u Vučetincu
Datum proglašenja: 11. studenoga 1995.
Kategorija: Spomenik parkovne arhitekture – pojedinačno stablo

Na privatnom posjedu u Vučetincu nalazi se tulipanovac – spomenik parkovne arhitekture. Ovo listopadno stablo zaštićeno je 1995. godine. Danas ima prsni op­seg od 341 cm. Tulipanovac je ime dobio po obliku cvijeta koji su zelenkastožuti, pri osnovi narančasti i izgledom podsjećaju na cvijet tulipana. Cvate od ožujka do lipnja, brzorastuća je vrsta, ali procvate tek nakon 6 do 8 godina. Tulipanovac je fotofilna vrsta što znači da mu je potrebno mnogo svjetla. Stabla su izrazito visoka, mogu narasti i preko 30 metara. Drvo tulipanovca na tržištu je iznimno traženo i vrijedno. Od njega se izrađuje poseban i skupocjen namještaj te unikatna umjetnička djela.

Dvije platane u Svetom Urbanu

Naziv: Dvije Platane (Platanus x acerifolia) u naselju Sveti Urban
Datum proglašenja: 11. studenoga 1995.
Kategorija: Spomenik parkovne arhitekture – skupina stabala

Svako pojedinačno stablo, bilo ono zaštićeno ili ne, ima velik utjecaj na mi­kroklimu. Stabla platana na lokalitetu Sveti Urban osim svježine koju donose, reguliraju i temperaturu vinskog podruma obitelji Lovrec. Zaštićene su 1995. godine, na privatnom su posjedu i prsni opseg jedne danas iznosi 441 cm, a druge 411 cm. Krasi ih kora gotovo umjetničkog dekorativnog uzorka. Otporne su na različita onečišćenja. Plod i sjeme platane razvija se u obliku plodnih glavica koje vise na kapici i krase stablo poput ukrasnih božićnih kuglica cijele zime, sve do proljeća.

Dvije platane pronašle su mjesto i na etiketama vina koje proizvodi obitelj Lovrec te su ujedno i zaštitni znak njihovog podruma.

Dvije glicinije u Čakovcu

Naziv: Dvije glicinije (Wisteria sinensis) u Čakovcu
Datum proglašenja: 11. studenoga 1995.
Kategorija: Spomenik parkovne arhitekture – skupina stabala

Ulaz zgrade Učiteljskog fakulteta u Čakovcu krase glicinije. Glicinija je listopadna penjačica. Prvi puta cvate u svibnju bijelim do ružičastim, plavim ili ljubičastim cvjetovima skupljenim u viseće grozdove. Cvjetovi su dvospolni i mirisni. Često ima još jednu sezonu cvjetanja krajem ljeta, ali u puno slabijem intenzitetu. Glicinije privlače pčele i bumbare, a iz cvijeta nasta­je plod – mahuna koja je otrovna. Glicinije žive samo oko 50 godina, ali se brzo razmnožavaju reznicama.

Hrast lužnjak u Donjem Vidovcu

Naziv: Hrast lužnjak (Quercus robur) u Donjem Vidovcu
Datum proglašenja: 11. studenoga 1995.
Kategorija: Spomenik prirode – pojedinačno stablo

Prostore uz nizinske rijeke Muru i Dravu nekoć je pokrivala golema prašuma hrasta lužnjaka. Do današnjih dana u Međimurju su se održale samo skro­mne hrastove šume i malobrojna usamljena hrastova stabla, poput donjovi­dovskog, kojemu je narod pridjenuo ime Arpad. Lokalnom inicijativom Arpad je zaštićen 1995. godine kao spomenik prirode – rijedak primjerak drveća. Spomenik prirode nalazi se u središtu naselja Donji Vidovec ispred crkve Svetog Vida i sim­bol je divljine što je prije samo jednog stoljeća postojala na ovom području.

Kaže se da hrast 100 godina raste, 100 godina živi i 100 godina umire. Unatoč izreci, postoje primjerci hrasta starosti i do 1000 godina.

Magnolija u Pribislavcu

Naziv: Magnolija (Magnolia liliiflora) u Pribislavcu
Datum proglašenja: 8. prosinca 2001.
Kategorija: Spomenik parkovne arhitekture – pojedinačno stablo

Magnolija je smještena u dvorištu dvorca grofa Feštetića u Pribislavcu. Dvorac je podignut u 17. stoljeću za potrebe obitelji Zrinski. Ob­navlja ga grof Juraj Feštetić mlađi u 19. stoljeću kada poprima današnji izgled. Park oko dvorca s fontanama i vodoskocima održavao je i uređivao grofov vrtlar Andrija Krznarić koji je zasadio i nekoliko magnolija. Tako je u dvorištu Feštetića svoj dom pronašla i magnolija koja je zaštićena 2001. godine. Danas ima prsni opseg od 75 cm. Iako nježnog izgleda, stablo ljiljanocvjetne magno­lije vrlo je otporno te može izdržati temperature i do – 20°C.

Perivoj Zrinski u Čakovcu

Naziv: Perivoj Zrinski u Čakovcu
Datum proglašenja: 17. rujna 1975.
Kategorija: Spomenik parkovne arhitekture

Prema Zakonu o zaštiti prirode, spomenik parkovne arhitekture umjetno je oblikovani prostor (perivoj, botanički vrt, arboretum, gradski park) koji ima estetsku, stilsku, umjetničku, kulturno-povijesnu i odgojno-obrazovnu vrijednost. Na spomeniku parkovne arhitekture dopušteni su zahvati i djelatnosti kojima se ne narušavaju vrijednosti zbog kojih je zaštićen.

Više od 1400 stabala i grmova na površini od 13,5 hektara gradi prsten oko čakovečkog Starog grada. Perivoj Zrinski spomenik je parkovne arhitekture zaštićen 1975. godine. Domaće i strano parkovno drveće i grmlje čakovečka su „pluća” grada. Na području Perivoja od bjelogoričnih vrsta dominira obični grab (Carpinus betulus), poljski jasen (Fraxinus angustifolia) i klen (Acer campestre). U značajnom, ali manjem broju javlja se pensilvanski jasen (Fraxinus pennsylvanica) i divlji kesten (Aesculus hippocastanum). Od crnogoričnih vrsta najčešća je smreka (Picea abies), obični bor (Pinus sylvestris), crni bor (Pinus nigra) i Pančićeva omorika (Picea omorica).

Omiljeno je šetalište, prostor za rekreaciju, sport i igru, kao i za okupljanje čakovečke mladeži. Posljednjih godina mjesto je i pozornica brojnih kulturnih, umjetničkih, glazbenih, društvenih i sportskih događanja tijekom programa Ljeta u gradu Zrinskih, Zrinski Art Festivala, 3FF festivala te manifestacije Porcijunkulovo. Na prostoru parka nalazi se i znatan broj skulptura.

Spomenik prirode Bedekovićeve grabe

Vlažne livade na lokalitetu Bedekovićeve grabe u Općini Sveti Juraj na Bregu, 6. prosinca 2002. godine proglašene su spomenikom prirode. Prema Zakonu o zaštiti prirode, spomenik prirode je pojedinačni neizmijenjeni dio prirode koji ima ekološku, znanstvenu, estetsku ili odgojno-obrazovnu vrijednost. Na spomeniku prirode dopušteni su zahvati i djelatnosti kojima se ne ugrožavaju njegova obilježja i vrijednosti.

Bedekovićeve grabe potočna su dolina potoka Pleškovec te vrijedno stanište brojnih ugroženih i zaštićenih biljnih i životinjskih vrsta. Biološkim istraživanjima na Bedekovićevim grabama zabilježeno je preko 80 biljnih vrsta te više od 60 vrsta danjih leptira. Područje površine 13,11 hektara zaštićeno je 2002. godine kao zoološki spomenik prirode zbog obitavanja kritično ugroženih vrsta leptira: zagasitog livadnog plavca (Phengaris nausithous) i velikog livadnog plavca (Phengaris teleius). Oba polažu jajašca na biljku hraniteljicu ljekovitu krvaru (Sanguisorba officinalis) među čijim se cvjetovima razvijaju gusjenice, hraneći se pritom njezinim sjemenkama. Nakon četvrtog presvlačenja, gusjenica napušta biljku hraniteljicu i pada na tlo. Tu počinje novi proces i gusjenice prihvaća druga vrsta, mravi domaćini iz roda Myrmica koji odnose gusjenice u mravinjak, štiteći ih tako od predatora. Gusjenice su u mravinjaku 10 mjeseci. Kad je prihvaćena u mravinjaku, gusjenica se aktivno hrani mravljim ličinkama. Dolaskom proljeća zakukulji se i provodi još mjesec dana u komori blizu površine zemlje te u lipnju kao odrasli leptir izlazi iz zemlje. Odrasli se leptiri također hrane ljekovitom krvarom, a većinu života provode mirujući i sunčajući se. Izrode jednu generaciju čiji se leptiri pojavljuju na Bedekovićevim grabama od lipnja do kolovoza.

Od ostalih sastavnica bioraznolikosti zaštićenog područja svakako treba spomenuti još dvije ugrožene vrste leptira, a to su kiseličin vatreni plavac (Lycaena dispar) te danja medonjica (Euplagia quadripunctaria) zbog kojih su Bedekovićeve grabe dio prostorno većeg, europski važnog područja ekološke mreže Natura 2000 zvanog Međimurje (HR2001346) za četiri navedene vrste leptira.

Aktivnost čovjeka na lokalitetu Bedekovićeve grabe od presudne je važnosti za očuvanje bioraznolikosti ovog područja. Samo tradicijska ljudska djelatnost – košnja trave za sijeno i otavu osigurat će opstanak vlažnih livada, a samim time i brojnih ugroženih biljnih i životinjskih vrsta koje na njima pronalaze svoje stanište, ponajprije leptira plavaca.

JU Međimurska priroda aktivno upravlja Spomenikom prirode Bedekovićeve grabe poticanjem tradicijske košnje u točno određenim vremenskim periodima (do 15. lipnja i nakon 15. rujna). Međutim, pomoć lokalnih ljudi i zajednice neophodna je u očuvanju ovoga vrijednog prirodnog bisera.

Unutar područja ekološke mreže Međimurje HR2001346 u naselju Frkanovec nalazi se edukacijsko-interpretacijski centar Matulov grunt u Frkanovcu koji ima funkciju centra za interpretaciju vrijednosti tradicionalno košenih livada i leptira plavaca koji na njima obitavaju.

Značajni krajobraz rijeke Mure

Rijeka Mura i njezini rukavci, kao i korita starog toka, zeleni su krvotok prostora kojim teku. Očuvanje postojećeg stanja rijeke Mure zadaća je svakog pojedinca, ali i društva u cjelini. Od strane Međimurske županije, 18. travnja 2001. zaštićen je širi prostor uz rijeku Muru u kategoriji značajni krajobraz. Sukladno Zakonu o zaštiti prirode to je prirodni ili kultivirani predjel velike krajobrazne vrijednosti i bioraznolikosti i/ili georaznolikosti ili krajobraz očuvanih jedinstvenih obilježja karakterističnih za pojedino područje. U značajnom krajobrazu dopušteni su zahvati i djelatnosti koje ne narušavaju obilježja zbog kojih je proglašen.

Značajni krajobraz rijeke Mure obuhvaća pojas od rijeke Mure do granice naselja u zaleđu rijeke. Površina zaštićenog područja iznosi 14 437,52 ha. Pojas je širi u Donjem Međimurju gdje su naselja udaljenija od rijeke te je tamo i područje zaštite šire. U prostoru su posebice značajna vlažna staništa – poplavne šume, vlažni travnjaci, mrtvi rukavci, napuštena korita, meandri te sprudovi i strme odronjene obale. Prostor je to bogate ornitofaune i ihtiofaune te drugih ugroženih i rijetkih vrsta. Također, tu se nalazi specifični krajobrazni sklop koji gradira od prirodnog prostora uz same rijeke prema kulturnom antropogenom krajobrazu u rubnim dijelovima s naseljima.

Deset godina kasnije područje značajnog krajobraza većim je dijelom postalo sastavni dio Regionalnog parka Mura-Drava.

Regionalni park Mura-Drava

Regionalni park Mura-Drava prvi je regionalni park u Republici Hrvatskoj, proglašen 10. veljače 2011. godine Uredbom o proglašenju Regionalnog parka Mura-Drava koju je donijela Vlada Republike Hrvatske. Sukladno Zakonu o zaštiti prirode, regionalni park je prostrano prirodno ili dijelom kultivirano područje kopna i/ili mora velike bioraznolikosti i/ili georaznolikosti, s vrijednim ekološkim obilježjima i krajobraznim vrijednostima karakterističnim za područje na kojem se nalazi. U regionalnom parku dopuštene su gospodarske i druge djelatnosti i zahvati kojima se ne ugrožavaju njegova bitna obilježja i uloga.

Mura i Drava predstavljaju prirodni oslonac i kulturni identitet Regionalnog parka koji se osim kroz Međimursku županiju proteže i kroz četiri nizvodne županije Republike Hrvatske (Varaždinska, Koprivničko-križevačka, Virovitičko-podravska i Osječko-baranjska). Ukupna površina Parka iznosi 87 448,70 ha od čega se na području Međimurske županije nalazi 16 980,34 hektara ili 19,42 % površine Parka. Park u Međimurskoj županiji obuhvaća površinu 3 grada (Prelog, Mursko Središće, Čakovec) i 13 općina (Štrigova, Sveti Martin na Muri, Podturen, Dekanovec, Domašinec, Goričan, Kotoriba, Donja Dubrava, Donji Vidovec, Sveta Marija, Donji Kraljevec, Orehovica, Nedelišće).

Rijeke Mura i Drava područja su izuzetnih prirodnih vrijednosti na regionalnom, nacionalnom i europskom nivou. Bogatstvo živog svijeta, mozaič­ni krajobraz šireg područja uz rijeke koji čine livade, oranice, privatni voćnjaci, šumarci i gajevi, šumski kompleksi, živičnjaci, riječne mrtvice, mreža poljskih pu­tova, lovišta, ribolovne vode i drugi vrijedni biolokaliteti i ekosustavi te značajna georaznolikost, prepoznati su kao vrijednosti preostale očuvane prirode. Posebice su značajna vlažna staništa kao što su poplavne šume, vlažni travnjaci, mrtvi rukavci, napuštena korita i meandri, sprudovi i strme odronjene obale. U njima žive brojne rijetke i zaštićene vrste poput ribe piškur i crnke, bregunice, pčelarice, vodomara, štekavca, crne rode, vidre, dabra, jelenka, vretenaca, vodozemaca, gmazova, kockavice i mnoge druge. Kvalitetan suživot čovje­ka s rijekama nužan je za očuvanje njihovih prirodnih vrijednosti koje u konačnici imaju i značajan potencijal za razvoj turizma Međimurske županije.

Preuzmi kartu.