Javna ustanova (kojoj sam na čelu od prvog dana) počela je s operativnim radom prije deset godina, točnije 01. siječnja 2007. godine. Jedno cijelo desetljeće je iza nas, desetljeće u kojem je trebalo posložiti opće preduvjete rada i postojanja jedne ustanove. Dakako, bilo bi puno lakše da su taj posao ustrojavanja ove ustanove odradile generacije prije nas, recimo već tijekom 1980-ih godina. Kako to nije bio slučaj, tako je eto nas zadesilo to “hrvanje” s dizanjem ustanove u vrijeme ekonomske krize. Kriza je izazov – ponavljaju neki, a ustanova se znala nositi s izazovima tijekom prvog desetljeća postojanja.
Najprije je trebalo riješiti pitanje smještaja ustanove, pitanje trajne adrese. Ne samo za urede djelatnika, nego i za dvoranu u kojoj će se okupljati dionici i svi oni koji promišljaju zaštitu prirode. Trebao nam je Centar za posjetitelje, kao mjesto susreta domaćina i sve većeg broja turista koji žele naučiti nešto o Međimurju i prirodi tog dijela srednje Europe. Grad Mursko Središće shvatio je priliku i poklonio nam zgradu tzv. “Stare škole” u Križovcu, a ostalo je povijest: 200 godina staru zgradu uredili smo i opremili za 21. stoljeće, podigli joj vrijednost i učinili središnjim mjestom učenja o prirodi. Naše napore uskoro je prepoznalo i nadležno ministarstvo, pa smo 2012. godine dobili bespovratna sredstva za građevinske radove, a paralelno i financiranje dokumentacije za trajni postav samog edukacijskog Centra.
No, zaštita prirode nisu zgrade u kojoj je smještena ustanova. Procese vode ljudi, pa se ustanova do današnjeg dana i ekipirala visokoobrazovanim djelatnicima. Od godišnjeg planiranja pa sve do dnevnog mikromenadžmenta – sve to traži ulaganje velike količine energije, znanja i vještina. Stalno učenje i stjecanje novih vještina nikad ne prestaje. Primjerice, monitoring vrsta traži dobro poznavanje terena, ciljane vrste, opreme za rad, metode bilježenja nalaza, a nakon toga i upis podataka u zajedničku bazu na razini RH… sve je to ogromni posao koji se odrađuje, ali pritom dodajem: sa zadovoljstvom!
Jednom je kolegica dobro zaključila i rekla: Sastanci i razgovori su naš instrument rada!
Istina, dobar dio radnog vremena ulaže se u zajedničke susrete s dionicima u zaštiti prirode. U svojem radu susrećemo ljude i institucije kojima je jasna naša misija, kao i naše zakonske ovlasti prema važećem Zakonu o zaštiti prirode. S njima ostvarujemo dobru suradnju, uz međusobno uvažavanje stajališta koja nisu uvijek istovjetna, ali su poticajna za dijalog u donošenju smjernica i aktivnosti. Jer, zaštita prirode supostoji u kontekstu društva u cjelini, nije izolirana od drugih procesa u prostoru i vremenu u kojem djeluje. Dakako, kao i u svakoj struci, tako i u zaštiti prirode, uvijek postoje ljudi koji misle da znaju više i bolje, i takvi – napisat ću to – nerado surađuju s nama. Njima, kao djelatnici Javne ustanove, uvijek ponavljamo: Naša vrata su vam otvorena za vaše konkretne konstruktivne prijedloge i zajedničke projekte. Ustanova je javna, a svaka konstruktivna suradnja može poboljšati status zavičajne prirode, poštujući pritom odredbe Zakona o zaštiti prirode i druge akte koji propisuju rad javne ustanove.
Projekti? Živimo i radimo u vrijeme kad pomak u radu nije moguć bez EU projekata. Međutim, projekti ne padaju s neba! Za bilo koji projekt bilo je potrebno puno znanja, rada, truda, vizije i dobre volje svih uključenih djelatnika. A tijekom prvog desetljeća odradili smo ih mnogo; neki su jače odjeknuli u javnosti, neki s manje intenziteta. No, svi su doprinijeli današnjem statusu ustanove. S ponosom ističem da smo kroz projekte u međimursku ekonomiju donijeli više sredstava nego je u nas uloženo iz županijskog proračuna. Naravno da to u kontekstu zaštite prirode nije primarno, naime stvaranje dobiti, jer je zaštita prirode neprofitna djelatnost od općeg javnog dobra. No, potrebno je to jasno istaknuti, zbog svih onih koji propituju svrhu postojanja i troškova javne ustanove.
Da skratim i zaključim. Prvo desetljeće rada ustanove obilježeno je početnim koracima stvaranja institucije, ali i predanim radom kako bi se nadoknadilo sve ono što je propušteno od 1963. godine kad je u Međimurju zaštićen prvi objekt prirode, naime, platana u Nedelišću. Novo vrijeme donijelo je i nove izazove, pa i nove oblike zaštite prirode, primjerice UNESCO prekogranični rezervat biosfere Mura-Drava-Dunav, upravljanje kojim traži znanja dosad nepostojeća u sustavu zaštite prirode na županijskim razinama. U svemu tome, “plivali” smo najbolje što znamo, vrijedno radeći i stvarajući temelj za zaštitu prirode u najmanjoj, ali najgušće naseljenoj hrvatskoj županiji.
Sedam vrhunskih momenata u prvih deset godina ustanove:
1) Darovnica Grada Mursko Središće za nekretninu u Križovcu (2007.)
2) Izložba “Mamut u Međimurju” – preko 3.000 posjetitelja (2008.)
3) Proglašenje Regionalnog parka Mura-Drava (10. veljače 2011.)
4) Ulaganje RH u uređenje Centra za posjetitelje u Križovcu (2012.)
5) Proglašenje UNESCO rezervata biosfere Mura-Drava-Dunav (srpanj 2012.)
6) Donacija WWF: Solarna elektrana Križovec za vlastitu proizvodnju EE (2014.)
7) Projekt kojim je uspostavljena Ergela međimurskog konja u Žabniku (2015.)
O uspjesima u stručnom radu ustanove, zasebni tekst napisat će dr.sc. Mihaela Mesarić, te ga objaviti na ovim stranicama.
autor teksta: mr.sc. Siniša Golub, ravnatelj ustanove
*) kolumna je rubrika započeta u siječnju 2014., a autor obrađuje aktualne teme iz domene zaštite prirode u Međimurju, Hrvatskoj i svijetu. Kolumna ravnatelja ne odražava službene stavove politike zaštite prirode u RH, nego iznosi osobni pogled djelatnika u sustavu zaštite prirode RH.
