U internetskom bespuću vrijedi se zakačiti za jednu od grupa na Facebooku na kojoj autori otkrivaju i kao retrovizor donose osobitosti međimurske flore, faune i prirode. Divljina: Regionalni park Mura-Drava njezin je naziv, a jedan od najaktivnijih autora je Branimir Borković iz Savske Vesi. Gotovo svakodnevno objavljuje nove fotografije, a u posljednje vrijeme sve više i video zapise. Glavni glumci su ptice. Umirovljenika Borkovića upoznala sam prije četiri godine radeći priču o njemu kao kolekcionaru gramofonskih ploča. Posjeduje oko četiri tisuće vrijednih vinila, a još oko tisuću čeka njegove marljive ruke da ih vizualno obradi za kolekciju. Ali, uz smiješak mi je kazao, kako su zbog nove strasti, ploče trenutno duboko u drugom planu. Kakva se to tektonska promjena dogodila u izboru njegovog hobija, saznala sam u ugodnom razgovoru s njime i suprugom Ružicom.
Zbog inata u svijet fotografije
A sve je krenulo zbog jednog komentara. U svijet fotografije Ružica Borković je krenula umirovljeničkim danima. U korak je sa suvremenim tehnologijama i postala je vlasnica Facebook profila.
– Bilo je to prije nekoliko godina. Zaboravila sam da doma imam alat za fotografiranje. Imali smo mali fotić „idiotić‟. Nešto sam snimala starim mobitelom i objavila jednu neoštru fotografiju. Jedna gospođa mi je napisala komentar „da je mutna do bola‟. To je probudilo moj inat. Upisala sam se u Fotoklub Čakovec sa željom naučiti osnove fotografiranja digitalnim fotoaparatom.
Ružica je danas vrsna fotografkinja. Najviše voli raditi pejzažnu fotografiju, makrofotografiju, fotografije ptica i kompozitnu fotografiju. Izlagala je na grupnim izložbama Fotokluba Čakovec, a zarazila se i fotografskim natjecanjima na internetu kao što su GuruShots, Shuttout.com i slično. Kaže kako nekad zna biti i do deset tisuća igrača na određenoj razini i ako joj uđe fotografija u TOP 100 iznimno je ponosna. Ružičine foto uratke možete upoznati na njezinom FB profilu.
Od zaštite vlastite supruge do zaštite prirode
A što je Branimira odvelo u svijet fotografije? Briga za sigurnost supruge. Radeći joj društvo kad je odlazila na određene terene u Međimurju fotografirati, uvidio je kako je ponekad imala neugodnosti.
– Dvaput je bila napadnuta. Jednom su je skoro opljačkali. Ljudi vide da nešto fotografiraš, pa se ljute. Ribiči, lovci, krivolovci, kurviši… na svašta se naiđe. Odlučio sam joj biti stalna pratnja i sam krenuti fotografirati. Najviše su me privukle ptice. Nabavili smo kvalitetan fotoaparat. Ali, mnogi mi ne vjeruju, koliko nevjerojatnu lepezu vrsta ptica snimam u svom vrtu, ovdje u Savskoj Vesi. Napravio sam „ptičji hotel‟, hranilište za ptice i ovdje doma uživam u toj bioraznolikosti. Nadam se da fotografirajući ptice doprinosim zaštiti prirode bilježeći stanje i brojne vrste koje mi dolaze u vrt. Imam brojne bolesti, a nedavno sam bio na jednoj operaciji. Još se nisam dokraja oporavio i s bolesničkim štakama otišao sam u vrt, sjeo i čekao. Nevjerojatno, u tom trenutku sletio je vijoglav. Kakvo ushićenje. On, tu nadomak, Čakovca! Pozirao mi je pet minuta. Čude se i susjedi. Misle da imamo samo vrapce, a ja sam ovdje na svom kućnom pragu snimi sjenice, plavetne, crnoglave, dugorepe. Došao mi je kos, drozd, kobac, palčić, češljugar, vjetruša.
Priroda ih nagrađuje rijetkim vrstama
Supružnici Ružica i Branimir često odlaze u prirodu, najčešće uz Muru i Dravu. Nerijetko je s njima i njihov prijatelj Dražen Novak iz Peklenice. Uživaju u prirodi, fotografiranju i nažalost često svjedoče odbačenom smeću. Ljuti se i na ribiče jer ih ima neodgovornih koji ostavljaju smeće u prirodi.
Ispripovijedao mi je Branimir mnogo zgoda. Izdvajam prvo iskustvo s vijoglavom, pticom iz porodice djetlića te nevjerojatnu priču s pronalaskom zlatovrane:
– Vijoglav, nikad nisam čuo za tu pticu. Slučajno sam ga poslikao u Kuršancu. Primio se za topolovo drvo. Isprava ga nisam ni opazio zbog njegove sposobnosti maskiranja. Tek kad je otvorio oko sam ga opazio. Isto tako je gotovo nevjerojatna priča s fotografiranjem zlatovrane. Vidjeli smo je na nekom dokumentarnom filmu na televiziji. To nas je potaklo da ih proučimo jer su jako lijepe. U Hrvatskoj ih ima 12 parova. Lonjsko polje i Ravni Kotari su njihova staništa. Spakirali smo se i otišli u Ravne Kotare. Za nepovjerovati je da ne samo da smo ih našli, nego smo ih uspjeli i fotografirati s daljine od pedeset do sto metara. Rekli su nam da smo ludi, da nema šanse da ih uspijemo naći. Rasporedili smo se kilometar i pol jedan od drugoga. i posrećilo nam se. Uživali smo, pol vure. Mama, tata i troje djece. Skroz na istu granu su se gurali.
Branimir kroz smiješak ističe kako nije pravo znao ni kako vrabac izgleda, a danas se sav unio u ptičji svijet. Govori kako ljudi često za gugutke misle da su grlice. Ove godine je napravio i svoju prvu fotku Grlice na Polevama. Fotografije objavljuje na “fejsu”:
– Stavljam fotografije ptica na FB grupu Divljina: Regionalni park Mura-Drava sa željom da ljude aktiviram, potaknem ih da fotografiraju i objavljuju fotografije prirode našeg lijepog Međimurja. U posljednje vrijeme sve više volim raditi i objaviti video zapise. Odlazak u prirodu godi mi i dobro je za moje zdravlje. A i žena mi je sigurna kad je sa mnom.
Simpatičan gospon Branimir na kraju mi je kazao: – Lepo mi se s vama spominati, ali idem ja u vrt, čekati novu pticu!
Fotografe i fotografkinje amatere pozivamo objavljivati svoje fotografske teme na FB platformi Divljina: Regionalni park Mura-Drava, ali i za konkurenciju fotografije mjeseca na internet stranici Javne ustanove Međimurska priroda ili u rubrici TVOJ DOŽIVLJAJ stranice Centra za posjetitelje Med dvemi vodami.
