Godišnje priznanje za aktivizam u zaštiti prirode 2023. primio je Rudolf Rajf iz Podturna. Nagradu je dodijelila Međimurska priroda – Javna ustanova za zaštitu prirode te mu je uručena u subotu 29. srpnja unutar programa 3. Kampa mladi čuvari prirode. Obrazloženje uz nagradu glasi:
Rudolf Rajf iz Podturna agilni je predsjednik Zaštitarsko-ekološke udruge Čaplja. Potiče članove Udruge na suradnju s Međimurskom prirodom kroz aktivnosti i sudjelovanje na Hodnji uz Muru, Eko-kotliću na Trgu Međimurske prirode i dr. Kao šumar, profesionalno i u slobodno vrijeme brine o prirodi i šumskim staništima Međimurja. Uspješno je završio trening za prepoznavanje ptica za područje sjeverozapadne Hrvatske koji su organizirale Međimurska priroda i Udruga BIOM. Kao vijećnik Općine Podturen aktivno progovara i brine o ekološkoj problematici na području Općine, zalaže se za očuvanje ugroženih staništa kao što su tršćaci te svojom strašću prema prirodi dugi niz godina značajno doprinosi procesima zaštite prirode u Međimurskoj županiji.
Rudi, kako ga većina zove, senzibilitet prema profesiji vezanoj uz prirodi prepoznao je već u ranoj dobi.
– Imao sam deset ili jedanaest godina kad sam sudjelovao na prirodoslovnoj radionici, nešto slično kako se sada organizira i na Matulovu gruntu. Rodom sam iz Murskog Središća, moj profesor biologije napravio je akciju sadnju topola uz smetlište. Kazao je: – Djeco, hajdemo na smetlište, posadit ćemo topole, one će izrasti, a mi ćemo ih malo zaštiti i brinuti o njima. Naravno da sam se bez mnogo razmišljanja priključio toj radionici i nekako me nakon toga sve što je vezano uz prirodu sve više privlačilo, iako nitko od moje obitelji nije bio profesijom bio vezan uz prirodu.
Znanje i iskustvo prenijeti mladima
* Gdje ste nastavili školovanje i zaposlili se?
– Saznao sam da u Karlovcu postoji Šumarska škola, predao sam papire, prošao prijemni ispit i upisao se. Otada se intenzivno družim s prirodom, a sad ima više od trideset godina kako sam šumar u šumariji Hrvatskih šuma, Šumarije Čakovec. Praktički drugi dan kad sam završio šumarsku školu, zaposlio sam se, jer je bila iskazana potreba za lugarom i poslovođom. Tijekom svog dosadašnjeg radnog vijeka prošao sam Hrvatsku kako se to kaže “uzduž i poprijeko”. Slavonija, Gorski kotar, Dalmacija, Lika…naš posao šumara je takav. Kad bih ponovo mogao birati zanimanje, ponovo bi to izabrao. Iako, na samim počecima kad sam vidio i čuo starije šumare kako oni raspoznaju vrste drveća, biljke, životinje, …pomislio sam: – Kad ću i ja to sve znati i naučiti. Sada, nakon toliko godina radnog staža, imam to znanje i drago mi je da ga mogu prenijeti na mlade.
Značaj ptica
* Slobodno vrijeme također koristite za ekološki aktivizam?
– Već deset godina sam predsjednik Zaštitarsko-ekološke udruge Čaplja u Podturnu. Udruga djeluje dvadeset godina. Kad sam došao u udrugu u njoj su već bili okupljeni entuzijasti, koji su se udružili kako bi štitili rijeku Muru, jer je započela devastacija. Ja sam kao šumar i osoba od iskustva, pokrenuo s članovima još dodatnih aktivnosti. Složili smo malu eko- kućicu gdje se okupljamo, pa obilježavamo Dan planeta Zemlje, Svjetski dan močvarnih staništa i slično. Organiziramo akcije prezentacije, tribine, radionice i slično. Evo, upravo i 14. kolovoza ove godine ćemo imati radionicu s djecom. Farbat ćemo kućice za ptice i postavljati ih te djeci približiti značaj ptica. I na ovim radionicama koje su organizirana na Matulovu gruntu vjerujem da su djeca mnogo naučila. Treba djecu naučiti da se kreću po prirodi, jer su previše uz mobitele i računala. A kad se uđe u šumu, to je novi svijet, nove situacije, novi stvarni doživljaji, koji su na mobitelu samo fikcija. U prirodi u svim godišnjim dobima ima uvijek nešto novo i drugačije. Djeci je to uvijek interesantno, samo ih treba usmjeriti i potaknuti prema istraživanju prirode.
* Osim djece, učimo i mi stariji. Evo, i vi ste krenuli izbrusiti svoja znanja na treningu prepoznavanja ptica. Edukacija je bitna, zar ne?
– Jest da sam već malo u godinama, ali uvijek se rado odazovem na edukacije. Znanje nikad ne škodi, samo može koristiti. Ako meni koristi, i ako ja to znanje mogu dalje proslijediti i nekoga poučiti, meni je to najveće zadovoljstvo. Imam unuku od četiri godine, nadam se da ako već neće biti šumarka, barem da bude zaštitarka prirode. Upravo njoj, i mladima želim prenijeti svoje znanje, iskustvo i sve ono novo što iz dana u dan spoznajem.
Šume u Međimurju
* Kakvo je stanje šuma u Međimurju?
– Što se tiče zdravstvenog stanja šuma u Međimurju stanje je u nekim područjima alarmantno. Stabla su počela obolijevati. Posebice vrste koje su unesene u Međimurje i koje nisu bili autohtone. Primjerice smreka i bor. Invazivne vrste kao što su bagrem također su počele obolijevati. Najviše me muči prekomjerna sječa, ne samo u hrvatskim šumama već kod svih šumoposjednika. U zadnjih pet, šest godina opaža se prekomjerna sječa kvalitetne mase, prije svega govorim tu o hrastu, bukvi, trešnji, jasenu…Gotovo nitko ne razmišlja da hrastu treba tristo godina da izraste. I onda kad ga netko sruši od njega naprave primjerice čačkalice, ili ga se koriste kao ogrjev. Drugi problem je što se sijeku stabla koja još nisu za sječu, ili pak obrnuto, ne sijeku se ona stabla koja se trebaju sječi. Treba raditi kao što se kaže probir, odnosno sječi bolesna, nevaljana i zakržljala stabla. Stanje u prirodi, u šumama moramo uravnotežiti, onda će nam svima biti bolje. Prije dva, tri mjeseca sam se šokirao kad sam čuo da jedna bioenergana koji troši drvo za proizvodnju struje, na dan potroši petsto kubika drveta, a radi 365 dana. To je potrošnja jedne takve bioenergane, a u Hrvatskoj ih ima 24. Kao šumar sam se zapitao odakle to drvo?…Sječe se previše, mada neki kažu nedovoljno. Ne sječe se ono gdje bi se moralo: bolesna i nepristupačna stabla. Nažalost zadire se na području gdje je lakši prolazak i dolazak za strojeve i ljude, i onda se na kraju devastiraju šume. Mada, s druge pak strane, mi Hrvatske šume sadimo stabla. Međutim kao što sam rekao hrastu treba 300 godina da izraste, politika države čini svoje.
Tršćaci – ugrožena staništa
* Prepoznati kao zaštitar i drugih ugroženih staništa kao što su primjerice tršćaci u Podturnu?
– Tršćaci, trstika i močvarna područja značajni su, prije svega filter za našu vodu. Dom za živi svijet, ptice, životinje. Kao šumar dužan sam da sprječavam devastaciju i uništavanje tih staništa. U Podturnu sam već 30 i nešto godina, i borim se s požarima i paljenjem tršćaka. Do paljenja dolazi zbog nehata, neznanja i čiste obijesti. Kada se to dogodi, teško je tada ugasiti požar. Na morskim požarištima se nažalost najbolje vidi što znači jedna iskrica. Slično je s tršćacima. Tršćak kad se zapali, ne možeš ga ugasiti. Ne ponašamo se racionalno niti s vodom. Promatrao sam nedavno čovjeka koji je prao tlakovce pitkom vodom. Rekao sam mu: – Gospon dragi, s tom vodom koju ste sad potrošili napojilo bi se, karikiram, pola Afrike.
Voljeti prirodu, znači živjeti
* Na 3. Kampu mladi čuvari prirode uputili ste poučne riječi djeci i mladima. Što ste im kazali?
– Prije svega ističem kako mi je čast što ste me ove godine proglasili zaštitarom godine. Mladima samo jedno želim poručiti, u smislu što je nekad jedan poglavica i Indijanac rekao. Mi nismo posudili ili naslijedili prirodu od naših djedova i baka, nego smo je samo posudili od naših potomaka. Tu misao, neka djeca zadrže kad budu u godinama kao što smo sada mi. Jer, voljeti prirodu, znači živjeti. Ako ne živimo u skladu s prirodom nećemo ni mi živjeti. Gledam ova prekrasna stabla, da nema njih, ne bi mi danas disali.