Međimursku pjesmu „Da bi imel perje‟ od zaborava spasio je Ljubomir Ciglar, svjetski putnik, ulični svirač i boem. Njezinom vokalno-glazbenom izvedbom oplemenio je svečanost otvaranja Zelenog ormara u Knjižnici Nikola Zrinski Čakovec, održanoj na Dan zaštite prirode u Republici Hrvatskoj (22. svibnja). O svom živopisnom životnom krugu tom prigodom je kazao:
– 1984. godine otišao sam iz Male Subotice. Putovao sam „lijevo-desno‟ petnaest godina po Europi i prošao je od sjevera do juga. Potom sam se skrasio u Belgiji. Nisam odlazio van starog kontinenta, uvijek sam si nekako mislio: – Europa mi je ipak tu‟ nekak’ blizu doma‟, blizu Međimurja. Glazbom se bavim poluprofesionalno. Završio sam srednju građevinsku školu, ali sam tek mjesec dana radio u građevini na postavljanju pločica. Kad sam bio mlađi radio sam i mjesec dana u nekad velikom poduzeću, MTČ-u. I tada mi se nametnulo pitanje: – Da li da ostanem ovdje do penzije, ili da idem malo istražiti izvan Hrvatske, izvan Međimurja. I odluka je pala. Odlučio sam proputovati europske države.
O gotovo zagubljenoj međimurskoj pjesmi „Da bi imel perje‟ naglasio je:
– Riječ je o jako staroj pjesmi, koja praktički prije deset godina ni nije bila poznata. Krunoslav Lajtman također glazbenik iz Male Subotice, zapitao me tada: – Kaj, to je tvoja pjesama ili? Niti on nije znao da je to stara međimurska pjesma. Kad smo je snimili bilo je to iznenađenje mnogima. Danas je pjevaju zborovi i postala je poznata. Osim moje, ima više snimljenih verzija.
U rodno Međimurje Ciglar dolazi barem tri puta godišnje, obavezno. Živi u Belgiji, a tijekom godina razvila se lijepa suradnja s Knjižnicom Nikola Zrinski Čakovec, gdje se nalaze police s knjigama koje je donirala Ciglarova supruga:
– Romane na engleskom jeziku koje mi supruga pročita, ona preko mene šalje knjižnici i tako se obogaćuje fond knjiga na engleskom jeziku. Dobro je čitati na engleskom jeziku, posebno za one koji žele učiti i nadopunjavati svoje znanje tog jezika. Dolazim povremeno u Međimurje i uvijek ima novih knjiga. Mene možete zamisliti kao rodu. Imam dva doma: „tam i tu‟. (smiješak)
Nezaobilazno pitanje, s obzirom na to da smo s Ciglarom razgovarali na svečanosti otvaranja Zelenog ormara s preporukama živog zelenog štiva, odnosi se na njegove preferencije u domeni literature:
– Osobno ne volim krimiće, više volim poeziju, filozofiju…Osobito volim knjigu od Božice Jelušić, koju je posvetila stablima. Zove se Pogled stablu: priče i pjesme o drveću, i autorica mi je potpisala je tu knjigu. Volim njezina djela, i preporučujem korisnicima čakovečke knjižnice, ali i drugim poklonicima čitanja da pročitaju ovu, ali i druge njezine knjige.
Foto: Roberta Radović
Međimurska priroda – Javna ustanova za zaštitu prirode i Knjižnica Nikola Zrinski Čakovec, preporučuju nekoliko zanimljivih naslova. Pogledajte TOP liste u nastavku.
