Međunarodni dan zaštite šišmiša obilježava se 21. rujna, stoga donosimo tekst autorice Sare Kočiš objavljen u časopisu VEGA HORIZONTI. Autorica ukazuje na problematiku svjetlosnog onečišćenja i utjecaj svjetlosti na život populacije šišmiša.
Tijekom toplih ljetnih večeri često uočavamo šišmiše videći njihovu siluetu u nekom osvijetljenom okolišu. Vjerojatno je iz tog razloga uvriježeno mišljenje kako šišmišima javna rasvjeta pomaže jer im omogućuje lakše hranjenje kukcima koji se nakupljaju oko rasvjetnih tijela. Istraživanja pokazuju baš suprotno – aktivnost šišmiša je manja u osvijetljenim prostorima!
Iako se šišmiše smatra slijepima, oni naprotiv imaju jako dobar vid, prilagođen za noćne uvijete. Kada izađemo iz osvjetljenje kuće u mrak potreban nam je određeni period da se priviknemo na tamu. Isto vrijedi i za šišmiše koji su zaslijepljeni jarkom uličnom rasvjetom. Svjetlosno onečišćenje ometa im orijentaciju u prostoru i otežava lov na kukce. Osim problema s navigacijom, umjetna rasvjeta uzrokuje i veću izloženost predatorima.
Osvjetljavanjem ulaznih otvora objekata u kojima obitavaju, šišmiši dobivaju krivu informaciju o prirodnom intenzitetu svjetlosti. Iz osvijetljenih otvora izlijeću kasnije nego iz neosvijetljenih pa tako mogu propustiti vrhunac aktivnosti kukaca, što utječe na njihovu prehranu, a posljedično i na rast i preživljavanje mladih. Dokazano je da mladunci u osvijetljenim skloništima rastu sporije nego u neosvijetljenim skloništima.
Utjecaj na kukce
Svjetlosno onečišćenje jedan je od ključnih uzroka smanjenja populacije kukaca u svijetu, na koje umjetna rasvjeta djeluje poput magneta. Osobito su ugroženi noćni leptiri, koji imaju važnu ulogu u oprašivanju i hranidbenim lancima. Umjetna svjetlost uzrokuje smetnje u ponašanju, traženju hrane, širenju, razmnožavanju, a povećana je i smrtnost zbog veće izloženosti predatorima, prije svega šišmišima.
Stoga, smanjimo nepotrebnu rasvjetu i omogućimo šišmišima i korisnim kukcima obavljanje svoje važne uloge u mraku, kako bismo imali svijetlu budućnost.
tekst i foto: Sara Kočiš
