Međimurje – naš cvetnjak med Murom i Dravom nije samo geografski dragulj već i ekološka oaza, mjesto gdje priroda još uvijek diše punim plućima.
Posebno mjesto u toj raznolikosti zauzimaju livade. Jedan od najvrjednijih prirodnih lokaliteta u Međimurju, a i šire, poznat po iznimnoj biološkoj raznolikosti, osobito livadnog bilja i leptira plavaca, jedno od 5 takvih u RH su Bedekovićeve grabe. Ipak, unatoč svojoj ljepoti i vrijednosti, te livade ali i sve druge livade danas su među najugroženija staništa u Europi. Razlozi su brojni – intenzivna poljoprivreda, prenamjena zemljišta, zaraštavanje zbog nekorištenja te neredovita ili neprilagođena košnja. Sve to negativno utječe na biološku raznolikost.
A da bi livade opstale, ključan je partnerski odnos između čovjeka i prirode. Partnerski odnos podrazumijeva međusobno poštovanje i pomaganje. Upravo specifičan režim košnje, 2 puta godišnje, koji je važno održavati može u tome pomoći. Naime, na Bedekovićevim grabama nalazimo kritično ugrožene dvije vrste leptira, veliki i zagasiti livadni plavac i njihov je životni ciklus izuzetno složen i fascinantan i pun simbiontskih odnosa.
U lipnju plavci započinju svoj let izlječući iz zemlje. Dolazi do parenja te, nakon što leptir položi jaja na specifične biljke hraniteljice (na Bedekovičevim grabama su to ljekovite krvare), iz njih se izlegnu gusjenice koje se prvo hrane cvjetovima i sjemenkama krvare i 4 puta se presvlače tijekom rasta, a zatim padaju na tlo i počinju počinju oponašati miris, zvuk i izgled ličinki mrava roda Myrmica. Prevareni ovom mimikrijom, radnici mravi prenose gusjenicu u svoje gnijezdo, tretirajući je kao vlastitu ličinku. Gusjenica se udomaći u gnijezdu mrava, počinje svoj predatorski način života hraneći se njihovim ličinkama. Tamo provode dio života (cijelu jesen, zimu i proljeće), hraneći se i razvijajući u sigurnosti mrava prije nego što se preobraze u leptira i izletu iz zemlje u 6 mjesecu iduće godine. No, sve to ovisi o točno određenim uvjetima – vrijeme košnje ( do 15.lipnja ), prisutnost određenih biljaka, očuvanost staništa.
U tom kontekstu, iznimno je važna uloga Međimurske prirode, koja kao upravljač zaštićenog područja Bedekovićeve grabe ulaže napore u očuvanje ovih livada kroz edukaciju privatnih vlasnika livada, edukativnim programima te promocijom ovih vrijednosti na Matulovom gruntu. No mi ovdje ne štitimo prirodu od čovjeka – nego prirodu za čovjeka. Jer očuvana priroda nije luksuz, već preduvjet zdravog i održivog života. To je naša baština, naš izvor ljepote, ali i sigurnosti.
A da bi se uistinu prepoznala vrijednost ovih staništa, ključnu ulogu igraju i turističke zajednice. One trebaju postati promotori održivog turizma, koji neće iskorištavati prirodu, nego je slaviti i čuvati, donoseći dobrobit i ljudima i krajoliku. To je zalog za budućnost – budućnost u kojoj ćemo biti svjesni da smo dio prirode, a ne njezini gospodari.
I zato nas posebno raduje što postoje “mali ljudi” s velikim srcem, poput Ivane Ključarić, koji su prepoznali važnost ove priče. Ivana nije samo sačuvala prirodu – ona ju je ispričala, podijelila je sa svakim svojim kupcem, svakim sugovornikom. Takvi ljudi su dokaz da efekt leptira – onaj mali čin koji može pokrenuti velike promjene – zaista postoji. Nadamo se da je ovo tek početak tog efekta. Da će svaki naš napor, svaka riječ, svaki zalogaj prirode koji dijelimo s drugima – biti početak nečeg većeg. Jer priroda treba nas – ali i mi trebamo prirodu.
O brendu Lantestina možete više pročitati na njihovom stranicama https://www.lantestina.com/hr/ te s promocije https://kaj.hr/predstavljena-lantestina-snaga-prirode-iz-medimurja-u-emisiji-turizam-bez-granica/.
A vas pozivamo da podržite ovu priču i zavirite u njihovu ponudu te odberete suvenir inspiriran zaštićenom prirodom iz Međimurja kakvog još nitko nema.
Foto: M. Cindrić, Lantestina
