Godina na zalasku obilovala je životinjskom tematikom, a posebno zanimljivim trenucima vezanim uz ptičji svijet. Slijedi osvrt na one, ptičarskom čulu, najdojmljivije.
Već početkom godine ostali smo očarani promatranjem gracioznog leta štekavaca (Haliaeetus albicilla), najvećih grabljivica kontinentalne Hrvatske, kako se u svadbenom zanosu kružeći nad rijekom Murom međusobno hvataju kandžama i strmoglavljuju, dok im kliktajuće glasanje hladnog siječanjskog jutra odzvanja stotine metara niz rijeku.
Iako su nam, kao čuvarima prirode, šanse da ih vidimo vrlo male, ali istodobno i nemjerljivo veće nego običnim šetačima prirodom, ne ostavljaju nas ravnodušnima ni pojave bukoča (Pandion haliaetus). Nekadašnja gnjezdarica Hrvatske, a danas samo putnik kroz naše krajeve, usko je vezan uz vodena staništa. Ove godine bilježimo proljetno opažanje iznad Drave te kasnoljetno iznad Mure, s plijenom u nogama.
Možda najzanimljiviji, ali svakako najzagonetniji trenutak zbio se za obavljanja monitoringa vodomara (Alcedo atthis) na rijeci Muri. Za vrijeme plovidbe, na popriličnoj udaljenosti, uočen je neobičan ptičji let iznad šume, za nas dotad neviđen i nepoznat. Ptica veličine gavrana čas je „normalno“ zamahivala krilima da bi trenutak kasnije nakratko zastala u mjestu te posebnim, veličanstvenim, pomalo „leptirastim“ zamasima krila izazivala čuđenje ali istodobno i osjećaj svjedočenja nečem iznimno rijetkom. Ptica je siluetom podsjećala na grabljivicu, što je svakako pomoglo pri utvrđivanju vrste letača. Nakon podosta istraživanja te konzultiranja s ornitolozima, vrsta je determinirana. Misteriozan let kojem su nazočili čuvari prirode zapravo je bio ritual udvaranja za vrijeme leta. Akter ovog nesvakidašnjeg događaja je škanjac osaš (Pernis apivorus), rijetka grabljivica, posebna po prehrani koja se uglavnom sastoji od osinjih saća.
Posljednjih godina areal rasprostranjenosti velikog ronca (Mergus merganser), kritično ugroženog u Hrvatskoj, proširen je i na međimurske rijeke. Prema dostupnim podacima, prvo gniježđenje ove vrste u Hrvatskoj potvrđeno je 1999. na rijeci Cetini, a prije samo petnaestak godina svega nekoliko parova ovih prekrasnih ptica nastanjivalo je jug Hrvatske. Inače, ova zanimljiva vrsta pripada patkama ronilicama, a specifična je po gniježđenju u dupljama i prehrani koja se uglavnom sastoji od riba koje hvata svojim nazubljenim kljunom na vrhu kojeg se nalazi kukica. U protekle tri godine ovu vrstu redovito viđamo na Muri, ali i Dravi, gdje je brojnija i gdje smo potvrdili gniježđenje. Zbog živopisne boje perja, posebno u mužjaka, pravi su ukras međimurskih rijeka.
Raduju i svakodnevna terenska iznenađenja, poput pronalazaka ptičjih gnijezda. Gnijezdo brižljivo svijeno pri šumskom tlu odalo je glasanje gladnih poletaraca slavuja (Luscinia megarhynchos), dok je ono plutajuće, u trstici selničkog ribnjaka, skrivalo jaja ćubastog gnjurca (Podiceps cristatus). Jedan od najboljih majstora u građenju gnijezda, sjenica mošnjarka (Remiz pendulinus), svoje je umjetničko djelo objesila na tanku viseću grančicu vrbe kod Otoka. Iz ulaznog tunela u ovo mekano i pahuljasto gnijezdo jajolikog oblika, vješto ispleteno od dijelova trske, rogoza i vrbe, provirivalo je nekoliko gladnih kljunova, čekajući obroke koje su roditelji dostavljali svakih par minuta. Kulik sljepčić (Charadrius dubius) pak, potpuno suprotno, uopće nije majstor gradnje, već mimikrije. Jaja polaže izravno na šljunčani sprud, u ovom našem slučaju na Dravi kod Donjeg Vidovca, a ona su veličinom i bojom stopljena s okolišem, odnosno kamenjem. Iz tog je razloga otkrivanje jaja koja su stajala doslovno pred nama, na metar udaljenosti, trajalo čak nekoliko minuta.
2025. je i godina prstenovanja ptica u Međimurju. Odrađeno je već tradicionalno prstenovanje mladih bijelih roda (Ciconia ciconia) pri čemu je zabilježen drugi najbolji rezultat u posljednjih 15 godina, od kada prstenovanje kontinuirano provodi JU Međimurska priroda. Nakon prošle, rekordne 2024., koja je napunila gnijezda s čak 63 ptića, ova je godina bila samo nijansu „slabija“, sa samo dvije rodice manje u međimurskim gnijezdima. Po prvi puta u Međimurju, na ivanovečkoj šljunčari, prstenje je dobilo i 160-ak najmanjih lastavica, bregunica (Riparia riparia), iznimno korisnih ptičica čije su kolonije s gnijezdima u rupama riječnih strmina zaslužne za istrebljivanje komaraca.
Bilježimo i nalaze prstenovanih ptica. Valja izdvojiti bijelu rodu koja gnijezdi u Murskom Središću a prstenovana je 2020. u Poljskoj, čak 750 km sjeverno od Međimurja. Za zimskog prebrojavanja ptica vodarica, na Dubravskom jezeru kod Preloga, uočena je ženka krunate patke (Aythya fuligula). Osim nožnog prstenja s određenom kombinacijom boja, patka je nosila i uočljivu, dalekozorom čitljivu oznaku na kljunu. Zanimljiv je i podatak o pronađenoj uginuloj prstenovanoj sovi kukuviji (Tyto alba) u naselju Štrukovec. Nakon očitanja, utvrđeno je da je prsten dobila još u gnijezdu, u mađarskom mjestu udaljenom približno 130 kilometara od Međimurja.
Upravo pročitano izbor je najupečatljivijih trenutaka u proteklih godinu dana kroz pero čuvara prirode, pripravnika za prstenovača ptica, a nadasve ljubitelja prirode, posebno ptica.
