Povodom Svjetskog dana rendžera, koji se obilježava 31. srpnja, donosimo razmišljanja čuvara prirode iz različitih dijelova Hrvatske o njihovom pozivu, izazovima s kojima se susreću i važnosti međusobne suradnje.
Međimurska priroda bila je u travnju ove godine domaćin XXVI. Godišnjeg seminara čuvara prirode, na kojem se okupilo više od stotinu sudionika iz cijele Hrvatske. Tom smo prigodom razgovarali s nekoliko čuvara prirode o njihovim profesionalnim počecima, svakodnevnim izazovima u radu te važnosti godišnjih susreta na kojima razmjenjuju iskustva i primjere dobre prakse.
Njihova promišljanja objavljujemo na dan 31. srpnja, na Svjetski dan rendžera, u znak zahvalnosti djelatnicima čuvarske službe koji svakodnevno brinu o očuvanju hrvatske zaštićene prirodne baštine.
Andrea Deklić, glavni čuvar prirode, JU Natura Histrica
– Čuvar prirode sam od 2022. godine, iako imam više iskustva u stručnoj službi. Još kao student četiri sam godine volontirao na Vranskom jezeru kao edukator, a radio sam kao student i u Nacionalnom parku Paklenica. Godišnja okupljanja iznimno su važna jer je naš posao vrlo dinamičan, a priroda je složen sustav. Ljudi često misle da će priroda uvijek biti tu, no nije tako. Na nama je da pronađemo načine kako je zaštititi. Svi se susrećemo s različitim izazovima, ali upravo na ovakvim seminarima razmjenjujemo iskustva, primjere dobre prakse i međusobno si pomažemo. Nas je svega oko 250 čuvara prirode u Hrvatskoj. Šteta bi bilo da se ne poznajemo i ne surađujemo. Što smo povezaniji, kvalitetnije ćemo obavljati svoj posao.“
Mladen Perčić, čuvar prirode I. vrste, JU Natura Histrica
„Jedan sam od prvih hrvatskih čuvara prirode. Kada sam počeo raditi, ni Ministarstvo još nije imalo jasno definirano što bi čuvari prirode u županijskim javnim ustanovama trebali raditi. Posebno je izazovno bilo na manjim zaštićenim područjima gdje je prvo trebalo educirati ljude da se radi o vrijednom i zaštićenom prostoru. Drago mi je što smo u tome uspjeli. Sjećam se da su kod nas na edukaciju dolazili čuvari prirode iz drugih ustanova. Danas je naš posao znatno drukčiji nego prije gotovo trideset godina. Svijest građana, ali i institucija o važnosti zaštite prirode, znatno je veća.“
Marija Kovačević, glavna čuvarica prirode, Javna ustanova za upravljanje zaštićenim područjima Požeško-slavonske županije
„Čuvarica prirode sam tri i pol godine. Iskreno, na to sam radno mjesto došla sasvim slučajno. Po struci sam biologinja, volim prirodu, zaštitu prirode i monitoring vrsta. Kada mi je ponuđen posao čuvarice prirode, prihvatila sam izazov. Na području naše županije upravljamo jednim zaštićenim krajobrazom, trima spomenicima parkovne arhitekture i devetnaest područja ekološke mreže Natura 2000. Sve to treba nadzirati, a ponekad se susrećemo i s nerazumijevanjem lokalnog stanovništva. Dogode se i zanimljive situacije, posebno zato što sam žena. Odrasla sam na selu, uglavnom u muškom društvu, pa sam naučila snalaziti se i u neugodnim situacijama. Nastojim ljudima objasniti zašto je važno čuvati zaštićena područja te biljne i životinjske vrste. Cilj mi je probuditi svijest o važnosti očuvanja prirode. Ovogodišnji skup bio je, po mom mišljenju, jedan od najbolje organiziranih do sada, a predavanja su bila izvrsna.“
Ivana Lageta, čuvarica prirode, Park prirode Lastovsko otočje
„Rođena sam i odrasla na Lastovu. Moj otac bio je ribar pa sam odmalena provodila vrijeme na moru. U Javnoj ustanovi povremeno sam radila još kao studentica, a poslije sam poželjela postati dio čuvarske službe jer sam već godinama izlazila na teren s kolegama. Kada se ukazala prilika, postala sam čuvarica prirode. Na našem području najveći su izazovi pritisak na ribarstvo i sve veći turistički pritisak. Ljeti na otoku boravi gotovo 4.000 ljudi, dok tijekom godine ondje živi oko 500 stanovnika. Godišnji skupovi čuvara prirode prilika su da se upoznamo, razmijenimo iskustva i obiđemo druga zaštićena područja u Hrvatskoj.“
Luka Šuker, čuvar prirode I. vrste, JU Priroda Vukovarsko-srijemske županije
U trenutku razgovora radio je kao čuvar prirode tek dva mjeseca.
„Godišnji skup bio mi je posebno zanimljiv jer sam tek na početku karijere. Sviđa mi se što sam često na terenu. Svaki dan vidim i naučim nešto novo, promatram prirodu i radim posao koji volim.“
Marko Plenča Mudrić, voditelj službe čuvara prirode, JU Priroda Šibensko-kninske županije
„Kao čuvar prirode radim jedanaest godina. Na našem području jedan od najvećih problema je ilegalna gradnja. Godišnja okupljanja čuvara prirode iznimno su korisna. Upoznajemo izazove s kojima se susreću kolege iz drugih krajeva Hrvatske, ali još važnije – razmjenjujemo rješenja. Dobivamo mnogo korisnih informacija, a ovakvi susreti prilika su i za ponovno druženje s kolegama s fakulteta. Ovdje u Međimurju ponovno sam sreo kolegu s kojim sam studirao prije petnaest godina, što je dodatna vrijednost ovakvih događanja.“
Miroslav Janeš, Nacionalni park Risnjak
„Kao čuvar prirode radim od 1994. godine. Jedan od najvećih izazova u Nacionalnom parku Risnjak je zarastanje livada koje nastojimo očuvati. Nekada je na tom području bilo mnogo zaseoka i stoke, a danas je stočarstvo gotovo nestalo. Drugi veliki izazov je upravljanje posjećivanjem jer broj posjetitelja iz godine u godinu raste. Istodobno se Gorski kotar suočava s iseljavanjem stanovništva, što se također odražava na očuvanje prirode.“
Na Svjetski dan rendžera vrijedi podsjetiti da je posao čuvara prirode mnogo više od nadzora zaštićenih područja. To je poziv koji traži znanje, odgovornost, strpljenje i svakodnevni dijalog s ljudima. Bilo da čuvaju morske otoke, šume Gorskog kotara, Regionalni park Mura-Drava, riječne krajolike ili livade i močvare, zajednička im je misija – očuvati prirodnu baštinu kako bi njezine vrijednosti ostale sačuvane i za buduće naraštaje. Upravo zato njihov rad zaslužuje vidljivost, poštovanje i zahvalnost, ne samo danas, na Svjetski dan rendžera, nego tijekom cijele godine.
Čuvarima prirode, ma gdje bili, čestitamo Svjetski dan rendžera!
Foto i tekst: Roberta Radović
