Istražiti prakse održive poljoprivrede na irskim farmama s naglaskom na prakse očuvanja divljih oprašivača kroz metode poput održavanja živičnjaka jedan je od glavnih ciljeva studijskog putovanja u Irsku unutar projekta BEE(A)WARE. U sklopu BEE(A)WARE projekta na studijskom putovanju u Irsku od 17. do 22. kolovoza sudjelovali su Mihaela Mesarić, stručna voditeljica i Siniša Golub, viši savjetnik. Uz njih irske primjere dobre prakse upoznali su Zoran Šardi, voditelj Odsjeka za projekte i Roberta Radović, suradnica za komunikaciju.
Dobre prakse asocijacije Irish Seed Savers
Praksu mozaične košnje, aktivnosti u voćnjacima i povrtnjacima s ciljem povećanja bioraznolikosti sudionici studijskog putovanja upoznali su kroz predstavljanje rada i aktivnosti institucije/udruge Irish Seed Savers koja je ujedno banka sjemenja i sadnica. Kao najavljena grupa, djelatnici Međimurske prirode primljeni su na trosatni stručno vođeni program kroz voćnjake u kojima se njeguje više od 200 varijeteta voćaka, uglavnom jabuka. Institucija na više ploha uzgaja brojne voćarske i povrtne kulture, te ih distribuira diljem Irske kao materijal za obnovu parkova i urbanih vrtova, a veliki dio materijala isporučuju vladinim organizacijama. Osim voćnjaka, njeguju i vrtove u specifičnim klimatskim uvjetima.
Banka sjemena u sklopu te udruge vrhunski je organizirana, sa svim sigurnosnim protokolima: od prikupljanja sjemena, selektiranja i obrade za pohranu, do pohrane u prikladnim uvjetima dubokom smrzavanja.
Kako irske farme čuvaju bioraznolikost i divlje oprašivače
Središnji dio studijskog puta bio je posjet velikoj privatnoj farmi odnosno poljoprivrednom gospodarstvu na području naselja Kilcullen. Stručni vodič bila je Saorla Kavanagh iz državne institucije TEAGASC – Agriculture and Food Development Authority. Domaćini su predstavili način funkcioniranja privatnog gospodarstva čiji su se vlasnici fokusirali na očuvanje prirode. Posjed je toliko velik da ima svoj prirodni vodotok i ruševinu starog dvorca. Vlasnici polako u život vraćaju i dvadesetak umjetnih jezeraca čije je postojanje zabilježeno na povijesnim kartama tog područja.
Na posjedu je zasađeno, održava se ili je u procesu sađenja više kilometara zelenih živica kojima se stvaraju staništa za brojne vrste – od ptica i sisavaca do kukaca oprašivača. Razgledom farme dobiven je uvid u vrhunske primjere svih faza u životnom ciklusu živičnjaka, te uvid u zaštitu kamenih suhozida kao jednog od načina pregrađivanja livadnih ploha u krajoliku.
Livade koje se održavaju izvor su sjemenja i hrane za oprašivače. Na nekoliko hektara njeguju se livade, opet kao svojevrsna “banka sjemenja” jer se s njih ubire sjemenje za širenje zavičajnih vrsta cvijeća i trava. Vlasnici farme iskopali su jezerce na mjestu na kojem je isto postojalo u prošlosti, te su na jednoj obali sagradili umjetno stanište za bregunice (Riparia riparia) od posebnih cigli s rupama u kojima se te ptice mogu nesmetano gnijezditi.
Sudionici studijskog putovanja nazočili su izradi “bio-ugljena” kojim se na sasvim prirodni način dohranjuje tlo, umjesto da se koriste kemijska/umjetna gnojiva. Na programu je sudjelovalo pedesetak farmera koji su došli vidjeti praksu svog domaćina, te se upravo tako u Irskoj šire najbolja znanja i prakse – preko direktnog prenošenja znanja od farmera do farmera, umjesto dociranja od strane stručnjaka iz ureda. Primarni gospodarski oblik kojim se inače financira farma jest uzgoj goveda (krava), ali ne za mlijeko ili meso, već za rasplod tj. genetski materijal.
Botanički vrt – National Botanic Gardens
Nacionalni botanički vrtovi u Kilmacurraghu nalaze se unutar imanja u ruralnom prostoru koje je tijekom 19. stoljeća opsežno razvijao Thomas Acton u suradnji s Davidom Mooreom i njegovim sinom sir Frederickom Mooreom, tadašnjim kustosima Nacionalnih botaničkih vrtova u Glasnevinu koji su svega 3 km od središta Dublina. Bilo je to razdoblje velikih botaničkih i geografskih istraživanja, kada su brojne biljne vrste iz cijeloga svijeta po prvi put donesene u Irsku. Različiti uvjeti tla i klime u Kilmacurraghu omogućili su da mnogi od tih primjeraka tamo uspiju, dok su se u Glasnevinu borili za opstanak ili propadali. Kilmacurragh je posebno poznat po svojim zbirkama četinjača i rododendrona. Djelatnici Međimurske prirode kao najavljena grupa imali su osobnog vodiča koji je kroz interpretaciju naglasak dao livadama za oprašivače i praksi održavanja živica.
Tijekom studijskog putovanja u Dublinu su razgledani gradski parkovi i druga mjesta koja potiču očuvanje divljih oprašivača.
tekst: Siniša Golub; foto: Roberta Radović
