Ako vam je slučajno promakla objava o vrijednoj publikaciji koja je nedavno objavljena na čak tri jezika, evo podsjetnika.
Na zadnji dan kolovoza 2026. u Lendavi je bila promovirana knjiga velike vrijednosti. Zapravo je riječ o posebnom izdanju časopisa Galerije-Muzeja iz Lendave kojeg redovno objavljuju u tiskanom obliku, a dostupan je i online (za listanje) na njihovom webu. Naslov je objavljen na čak tri jezika u zasebnim svescima, a naslov hrvatskog sveska glasi: Održivo pčelarstvo u Prekmurju i Međimurju.
Publikacije su objavljene u sklopu BEE(A)WARE projekta na kojem je “Međimurska priroda” bila jedan od pratnera. Našu izvornu objavu kolegice Roberte Radović pogledajte na linku: ovdje
Sve publikacije tog nakladnika pogledajte: ovdje
Knjige su vrijedne kao gradivo iz znanstvene discipline ekohistorije. Ekohistorija ili ekopovijest (povijest okoliša) proučava prošle ekosustave, te povijest interakcije čovjeka i prirode na različitim razinama. Ekohistorija tradicionalno istražuje svoj predmet na tri razine: 1) ekološkoj – značajke i funkcije nekog ekosustava koji obuhvaća biotičke i abiotičke sastavnice, 2) proizvodnoj – međuodnosi socioekonomske djelatnosti i prirodne sredine i 3) ideološkoj – značajke i promjene shvaćanja prirodne okoline. Zato je temeljna epistemološka orijentacija ekohistorije interdisciplinarnost i transdisciplinarnost u širokom rasponu, od geologije i klimatologije do antropologije i teologije. U tom smislu, ova publikacija na 96 stranica ispunjava sve kriterije da bude ekohistorijska literatura.
Zvuči komplicirano? I nije tako. Povijest koju učimo u školi je uglavnom politička povijest i povijest ratova, s tek malim digresijama prema okolišu u kojem se ljudsko društvo razvijalo. Poneki napredniji učitelj ili profesor usmjerit će pažnju učenika i prema drugim oblicima interakcije između ljudi i ljudi, te ljudi i okoliša kroz povijest.
Za razliku od klasične povijesti, dakle, koja je primarno usmjerena na ljudska društva, politiku i ekonomiju, ekohistorija uzima prirodu i okoliš kao temeljne kategorije povijesne analize. Ona ne postavlja prirodu samo kao statičnu pozornicu na kojoj se odvija ljudska povijest, već istražuje dinamičan, obostrani odnos u kojem okoliš utječe na ljude, a ljudi svojim djelovanjem mijenjaju taj isti okoliš.
Pčelarstvo je idealna tema za ekohistorijska istraživanja jer (1) s jedne strane mora staviti pčelu u prirodni okoliš u određenom prostoru i vremenu, dok (2) s druge strane uzima u obzir i ljudski odnos prema pčelama kao proizvođačima meda, što pak povlači i (3) socioekonomska pitanja i načine na koji su oni koji su eksploatirali pčele i njihove proizvode mogli postati traženiji u društvu, bolje plaćeni, ugledniji, bogatiji.
Da ne duljimo: prolistajte knjigu online, a svakako preporučamo i kupnju kod nakladnika u Lendavi. Požurite, naklada je svega 400 primjeraka; malo, ali opet dovoljno za takva specijalizirana izdanja.
