Volonterska akcija „Opazi proljetnice!‟ Međimurske prirode – Javne ustanove za zaštitu prirode dio je velike akcije “Jeste li ih vidjeli? – proljetnice” koju provodi Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije na razini cijele Hrvatske.
Način prikupljanja podataka jednak je kao i prošle godine, putem aplikacije iNaturalist.
U tu svrhu izrađen je projekt “Jeste li ih vidjeli? – proljetnice” u aplikaciji iNaturalist. Za početak trebate instalirati iNaturalist na mobilni telefon i registrirati se, a već sljedeći korak je fotografirati i zabilježiti svoju prvu proljetnicu kroz aplikaciju. Ukoliko želite pratiti novosti vezane za projekt “Jeste li ih vidjeli? – proljetnice” možete postati član projekta, međutim taj korak nije nužan da bi vaša proljetnica bila zabilježena u sustavu. Jednom instaliranu aplikaciju možete, osim za proljetnice, koristiti za prijavu i pregled opažanja ostalih vrsta, a ona vam može pomoći i u determinaciji nepoznatih vrsta.
Opažanja proljetnica prijavljena kroz iNaturalist postat će dio nove nacionalne baze podataka o bioraznolikosti, BioAtlasa.
Ovog proljeća Međimurska priroda stavila je naglasak na prve dame šumskog proljeća, a to su šupaljka, plućnjak, šumarica i procjepak. Kako ih prepoznati? Saznajte u nastavku.
Prava šupaljka (Corydalis cava (L.) Schweigg. & Körte)
Ovu proljetnu ljepoticu zovu još i kokočica ili kokotek, naraste obično 10–30 cm, ponekad i malo više. Ispod zemlje skriva okrugli gomolj koji je kod starijih biljaka šupalj – po tome je i dobila ime.
Ima uspravne stabljike, zelene ili crvenkastosmeđe, te dva fino razdijeljena, plavičastozelena lista.
Cvjetovi su posebni – dugi do 3 cm, s lijepom dugom ostrugom, boje od ružičaste do ljubičaste, a mirišu blago i ugodno. Glavni posjetitelji su bumbari koji ih oprašuju. Cvjetovi su skupljeni u uspravan, zbijeni vršni cvat (grozd). Cvate u travnju i svibnju, baš u vrijeme kad šuma još nije potpuno zazelenjela, kako bi najbolje iskoristila rano proljetno sunce. Raste (često u velikim populacijama) u vlažnim, svijetlim listopadnim šumama (posebno bukve i običnoga graba) i šikarama.
Važna je i kao biljka hraniteljica leptira crnog apolona (Parnassius mnemosyne) – njegove gusjenice hrane se isključivo njezinim listovima. U našim krajevima ima još par sličnih šupaljki – ako ih nađete, slobodno šaljite fotografije, i one su nam važne!
Plućnjak (Pulmonaria officinalis L.)
Plućnjak je trajnica visoka 10-25 cm koja i prezimi zelena. Razgranjena podanka i brojnih svjetlozelenih stabljika prekrivenih krutim, stršećim i kratkim, žlijezdastim dlakama. Stabljike su joj pune kratkih, stršećih dlačica, a listovi su hrapavi i dlakavi. Prizemni listovi su veći, jajasti, na peteljkama, a oni na stabljici manji, sjedeći, modrozeleni s bijelim mrljama i valovitim rubovima – kao da ih je netko poprskao bojom.
Raznobojni cvjetovi građeni su na temelju broja pet i skupljeni u malocvjetne cvatove (kovrčice). Kad se otvore ružičasti su, poslije postanu plavo-ljubičasti, a pred kraj cvatnje zelenkasti pa čak žućkasti. Ta promjena boje nije samo estetska: oprašivačima daje do znanja koji su cvjetovi svježi i puni nektara. Cvjeta od ožujka do svibnja i čest je prizor u svijetlim šumama i uz šumske rubove. Jedna od prvih biljaka koja nas razveseli nakon zime! Osim što je lijep, zanimljiv je i kao primjer komunikacije između biljaka i kukaca.
Bijela šumarica (Anemonoides nemorosa (L.) Holub)
Bijela šumarica je nježna biljka visoka 15-25 cm. Ima tanku, golu stabljiku i žuti podanak ispod zemlje. Svaka biljka ima samo po jedan prizemni list, koji je trodijelan i dugačkoj peteljci. Oko cvijeta stoje tri lista u pršljenu, svaki opet podijeljen na tri dijela s nazubljenim rubom.
Svaka biljka razvija samo po jedan bijeli cvijet na dugačkoj stapci, promjera 3-4 cm, ocvijeća je građena od šest listova i s puno žutih prašnika. Voli rahlu, humusnu šumsku zemlju. Kad ih ima puno, stvaraju prekrasne tepihe po šumskom tlu – pravi prizor za oči!
Iako izgleda nježno, riječ je o otrovnoj biljci: svi dijelovi sadržavaju protoanemonin, spoj srodan glikozidu ranunkulinu koji može izazvati trovanje ako se proguta, no djelovanje mu se gubi sušenjem ili kuhanjem biljaka.
Šumaricu najviše oprašuju muhe lebdjelice, a važna je i kao biljka hraniteljica nekih noćnih leptira.
Na području Međimurske županije raste i žuta šumarica (Anemone ranunculoides) – ona obično ima dva žuta cvijeta i listove ravno iz podanka. Pozivamo vas da dojave šaljete za obje vrste!
Dvolisni procjepak (Scilla bifolia L.)
Procjepak ili divlji zumbul je mala, ali šarmantna proljetnica visoka 10-20 cm, s lukovicom promjera 2-3 cm čiji se vanjski listovi brzo suše i lako otpadaju. Stabljika je okrugla i bez listova, a prizemni listovi dolaze najčešće u paru (po tome je i dobio ime „dvolisni“), rijetko ih bude 3–5.
Cvjetovi su azurno-plavi do ljubičasti (ponekad i ružičasti), zvjezdasti. Cvat se sastoji od nekoliko (1-8) cvjetova. Cvjeta rano – ožujak i travanj – čim malo zatopli.
Ocvijeće je građeno od šest listova dugih oko 1 cm. Cvjetne stapke većinom su bez pricvjetnih listova, a donje su dulje od cvjetova. Cvat se sastoji od nekoliko (1-8) cvjetova. Procjepak cvjeta u ožujku i travnju. Procjepak je vrsta poznata u hortikulturi: puno je kultivara različite veličine i boje cvjetova u uzgoju širom svijeta. Raste u različitim šumskim zajednicama umjerenog pojasa (hrast, grab, bukva, jela). Voli svježa, hranjiva, humozna i rahla tla.
Mravi – mali saveznici proljetnica
Šupaljku, plućnjaka, šumaricu i procjepka ne povezuje samo to što su među prvim vjesnicima proljeća. Sve četiri dijele i istu, pomalo skrivenu strategiju širenja – mirmekohoriju.
Mirmekohorija je rasprostranjivanje sjemena uz pomoć mrava. Sjeme ovih biljaka ima mali hranjivi privjesak, tzv. elaiosom, koji je mravima prava poslastica. Privučeni tim „zalogajem“, mravi odnose sjeme u mravinjak, pojedu hranjivi dio, a ostatak odbace u okolno tlo. Tako sjeme završava na sigurnom, u rahloj i hranjivoj zemlji – idealnoj za klijanje.
Ova suradnja savršeno odgovara proljetnicama. One brzo procvatu i razviju sjeme dok krošnje još nisu u potpunosti zazelenjele, a mravi su već aktivni. Budući da nemaju krilate sjemenke niti sočne plodove koji bi privukli ptice, mravi postaju njihovi pouzdani „prijevoznici“.
Zahvaljujući tim sitnim pomagačima, proljetnice se iz godine u godinu šire šumom. U tišini šumskog tla odvija se tako jedna lijepa priča o suradnji u prirodi – ona između biljaka i mrava.
