Prvi vlasnik dvorca u Pribislavcu u 17. stoljeću bila je obitelj Zrinski. Zatim ga je obnovio grof Juraj Feštetić mlađi u 19. stoljeću. Tada je park oko dvorca s fontanama i vodoskocima održavao i uređivao grofov vrtlar Andrija Krznarić koji je zasadio i nekoliko magnolija. Tako je u dvorištu Feštetića svoj dom pronašla i ljiljanocvjetna magnolija koja je zaštićena 2001. godine. Općina Pribislavec prepoznatljiva je upravo po dvorcu Feštetić, ali i sve više po svom spomeniku parkovne arhitekture – magnoliji. O stablu brine Općina Pribislavec u suradnji s Javnom ustanovom Međimurska priroda, pa je tako ovog proljeća angažirana tvrtka Urbani šumari koja je izradila i montirala potporanj na ovom stablu. Primijenjena konstrukcija praktički je inovacija u Republici Hrvatskoj kad se radi o aktivnostima na stablima kako bi ona ostala zdrava i sigurna. Ta je aktivnost provedena unutar redovnih aktivnosti održavanja stabla.
Inovativan potporanj za magnoliju
Matija Ladić, načelnik Općine Pribislavec, rado se odazvao razgovarati na temu magnolije, te ostalim temama vezanim uz zaštitu prirode.
– Naša magnolija, ponosno raste uz naš dvorac Feštetić. Dvorac i magnolija su nam osobito dragi. Premalo ljudi zna za magnoliju, da tu raste i postoji, te da je spomenik parkovne arhitekture. Ona nije ovdje samo “obično drvo” već je riječ o stablu koje datira iz 17. stoljeća i simbol je događanja od tog vremena do danas. Drago mi je da je ta magnolija kao takva prepoznata, označena na kartama i da se može pogledati u bilo kojem trenutku. Javna ustanova Međimurska priroda u suradnji s Urbanim šumarima odradila je fantastičan posao s postavljanjem potpornja da se ona ne sruši i očuva što je moguće duže. Jer priroda radi svoje. Nadam se da će je ta aktivnost sačuvati što je moguće duže.
* Dvorac Feštetić dugo je vremena bio u funkciji osnovne škole. U rujnu 2020. godine učenici su dobili novu školsku zgradu. Kakva je budućnost dvorca?
– Dvorcem, kaštelom donedavno je upravljala OŠ Vladimira Nazora Pribislavec. Krajem svibnja prava za upravljanje dobila je Međimurska županija kako bi se mogla iznaći financijska sredstva za obnovu dvorca. Takav financijski zalogaj Općina Pribislavec sama ne bi mogla iznijeti. Nadamo se da će kaštel, Feštetićev dvorac kao takav zaživjeti u opsegu koji zaslužuje, nakon služenja osnovnoj školi preko pedeset godina. Mi to moramo gledati s pozitivne strane. Nitko neće Feštetićev dvorac rastaviti u kockice i odvesti ga negdje drugdje. Ono što je najvažnije je da će on i dalje ostati naš. Ono što je važno je to da je Međimurska županija prepoznala turističku kapitalnu vrijednost dvorca Feštetić.
Općina podržava dobre ideje
* Osim magnolije, Općina Pribislavec brine i za druge općinske zelene površine, zar ne?
– Slobodne zelene površine koje su prenamijenjene kao dječja igrališta održavamo maksimalno koliko možemo. Unazad nekoliko godina prostor uz glavnu cestu, dakle ulica Braće Radića i Bana Jelačića pretvoren je u drvored. Nastavit ćemo ga i dalje. Također planiramo na dnevni red Općine staviti i pošumljavanje određenog područja. U današnje doba sve se više šuma i zelenih površina pretvara u građevinske i industrijske zone, tako da svi moramo s vremena na vrijeme nešto učiniti na temu pošumljavanja.
* Prema vašem mišljenju kakva je uloga pojedinca u zaštiti prirode?
– Svatko od nas mora krenuti od sebe i vidjeti što se događa. Općina bi trebala podržati svaku dobru inicijativu i ideju pojedinca. Osobito ako je ta ideja dobra, kad gledamo kroz tu zelenu perspektivu. Pozivam ljude da nam se jave i da odradimo posao, bilo da se radi o pošumljavanju ili neki drugi projekt na temu zaštite prirode. Promijenili smo koncesionara za odvoz otpada. Općina Pribislavec prešla je u sustav GKP PRE-KOM d.o.o. koji je na prvom mjestu u Republici Hrvatskoj po razvrstavanju otpada. Također, pokušavamo boravak u Pribislavcu učiniti što boljim i što ljepšim. Ovim putem pozivam pojedince koji imaju neke afinitete, želje ili prijedloge da nam se jave. Pogotovo ako je to u našoj nadležnosti, Općina će to podržati i s određenim subjektima realizirati.
Stigla je Sila
* Kakva su vaša iskustva u suradnji s Javnom ustanovom Međimurska priroda?
– Osobno sam bio usko vezan s Međimurskom prirodom, preko međimurskih konja, čiji sam ljubitelj i uzgajivač. Imam jedno grlo koje je došlo u suradnji s Ustanovom i koje je „hajdemo reći povratničko‟ u naše pleme, to je Senka. To je dio aktivnosti u kojima se maksimalno koliko mogu uključujem s ciljem revitaliziranje pasmine međimurskog konja. Jedina je to autohtona pasmina konja na ovom području, koja nažalost ne da izumire, ona je izumrla. Iako država ili pravilnici tako ne smatraju dok ima jedne jedine jedinke. Ali ako je točna informacija kojom raspolažemo, a to je da trenutno imamo dvadeset ili trideset jedinki, mi to ne možemo nazvati pasminom, više ne možemo reći ni da je životno ugrožena, nego da je ona izumrla. Nažalost, ja sam kao što sam svojevremeno u jednom tjedniku rekao “jedan od onih bedaka” koji bi uložio svoj novac i svoje vrijeme u očuvanje te pasmine, a oni koji bi morali prepoznati to, hajdemo reći, kao zalog za budućnost, nedovoljno oko očuvanja pasmine rade. U jednom periodu revitalizacija je krenula jako dobro, ali trenutno smo u nekoj stagnaciji ili se po tom pitanju ne krećemo nikud s “mrtve točke”. Kao ljubitelj ugrožene autohtone pasmine međimurskog konja stoga sam posebno radostan i ponosan što je kobila Simpa koja je također u mojem vlasništvu krajem svibnja dobila potomstvo. Ždrijebe smo nazvali Sila.
