Tko su bili beli, a tko črni rudari?

Kad na vrata kalendara pokuca datum 6. listopada dobro je znati kako se tog dana u svijetu prstom upire u dvije teme, georaznolikost i staništa. Obilježavanje Međunarodnog dana zaštite staništa i Međunarodnog dana georaznolikosti rezultirat će u svjetskim razmjerima brojnim aktivnostima i programima. Međimurska priroda – Javna ustanova za zaštitu prirode tijekom ove godine je medijskim kampanjama upozoravala javnost na staništa kao što su tršćaci i livade koja su u Međimurskoj županiji osobito ugrožena. A mnogo se investiralo i u predstavljanje geobaštine.

– Međimurje nema spilje ni jame, ali ipak ima vrijednu geobaštinu, ističe stručna voditeljica Međimurske prirode – Javne ustanove za zaštitu prirode (više vidi OVDJE). Rudarstvo je dio povijesti sjeverozapadnog Međimurja, pa je bilo pitanje vremena tko i kada će u fokus jedne monografije predstaviti pregled te gospodarske djelatnosti. Učinili su to autori monografije “Beli i črni rudari”, Mihaela Mesarić i Zoran Turk, a knjiga je predstavljena u svibnju 2023. godine.

Zoran Turk i Mihaela Mesarić
Zoran Turk i Mihaela Mesarić, autori monografije “Beli i črni rudari”

Spomendom i knjiga

Inicijativu za pripremu ovog velebnog djela dao je povjesničar Zoran Turk, a kako je Mesarić istraživala geološki prostor oko Murskog Središća osobito u vrijeme pripreme svog doktorata, simbioza njihova istraživačkog rada nije mogla završiti drugačije nego objavom ovog velebnog djela. Knjiga je nastala u sklopu projekta “Energy Tour” koji je proveo Grad Mursko Središće.

– Knjiga je nastajala unutar dvije godine, paralelno s kreiranjem postava Spomen dom rudarstva Cimper. Pripremajući knjigu istraživali smo povijesni aspekt, i druge čimbenike kao što su gospodarski i demografski razvoj Murskog Središća, zatim segmente oko rudarskih nesreća koje su se događale. Zoran je uspio doći i do zanimljivih videozapisa, koji su dokumentirali izgled i stanje rudarstva u Murskom Središću, čime smo dobili uvid u širu sliku te djelatnosti u Međimurju. Tako su paralelno rasli Spomendom i knjiga, ističe Mesarić.

Mukotrpan posao

Neke povijesne činjenice ranije su bile na neki način krivo interpretirane, utvrdilo je ovo dvoje znanstvenika opsežnim istraživanjem izvornih podataka i materijala, a Mesarić izdvaja:    

– Vrijeme oko 1935. godine kada su čakovečki poduzetnici Kraljić i Majhen imali svoje rudnike, dosad se krivo interpretiralo, tako da je tu bilo možda najviše istraživanja izvornih podataka i materijala. Uvidjelo se koliko su oni zapravo bili pioniri svog vremena. Dali su temelj svemu onome što je kasnije Mursko Središće postalo u području rudarstva. Unutar jednog našeg lokalnog tjednika izlazio je Rudarski list, pa je tu bilo mnogo materijala za iščitati, a istražili smo i mnogo arhivske građe. Rudarstvo je bilo izuzetno mukotrpan i opasan posao, i danas ne možemo ni zamisliti koliko su bili teški uvjeti za rad u našim rudnicima. Rudari su odlazili u mirovnu s četrdeset godina zbog iscrpljenosti. Danas je sigurnosni aspekt rudarstva daleko napredniji, a i jedno drugo rudarstvo bitnije je kod nas, a to su šljunci i pijesci.

“Beli i črni rudari”

Naziv knjige je intrigantan, dojmljiv i slojevit. Najčešće se rudarstvo veže uz crnu boju i “črne rudare”, a tko su onda “beli” rudari, Mesarić pojašnjava:

– Svi rudari koji su radili duboko u jamama i koji su vadili rudu tako da su se morali pošteno zaprljati radeći u mraku rudnika, a pogotovo se tu misli na vađenje ugljena, jesu “črni rudari”. A “beli rudari” su svi oni koji rudareći koriste strojeve i određenu tehniku, i to na svjetlu dana.

Rudarstvo u obitelji

Pripremajući monografiju, Mesarić nije mogla izbjeći emocije, jer je i u njezinoj obitelji bilo rudara:

– Djed po maminoj strani je bio rudar. Umro je u šezdesetoj godini života, a ja sam bila još djevojčica. Tada još nisam imala dojam što je djed zapravo radio. Tek kasnije sam shvatila što je značilo biti rudar. I sad s vremenskim odmakom žao mi je što nisam više baku pitala i razgovarala s njom o tom dijelu njihova života, a posebno zato što je i baka jedno vrijeme radila na rudarskom separatoru. Ostale su fotografije, i to vrijedne, jer je djed bio dobar rudar, čak je išao na edukacije i na ispomoć u Crnu Goru, što je zabilježeno fotografijama. Tu se vidi vrijednost fotografije u papirnatom obliku koje se mogu sačuvati dugi niz godina, za razliku od današnjeg vremena, kad premalo fotografija razvijamo, i sve su većinom pohranjene u nekom digitalnom obliku koji se lakše može izgubiti.

Mesarić je na kraju istakla oblikovanje knjige, koja je vizualno odlično odrađena uz profesionalan grafički prijelom, a potpisuje ga Tomislav Brozović. Također ističe što je između ostalih knjigu recenzirao danas pokojni akademik Dragutin Feletar. Gradiva o geobaštini u Međimurju ima mnogo, tako da će budućnost zasigurno donijeti još vrijednih knjiga na tu neiscrpnu temu, zaključuje Mesarić.

Beli i črni rudari