Početkom 2023. godine Međimurska priroda – Javna ustanova za zaštitu prirode obilježila je 60. godišnjicu prve zaštite prirode u Međimurju, točnije stabla platane u Nedelišću. No, to je samo vidljivi vrh sante u moru svih aktivnosti koje provodi marljiva ekipa djelatnika Međimurske prirode. Onaj manje vidljivi dio odnosi se na čak tri velika planska dokumenta za upravljanje mrežom Natura 2000 područja kojima upravlja ova ustanova, a u suradnji s drugim ustanovama i dionicima u Međimurskoj županiji ili na razini cijele Republike Hrvatske. O postignućima Međimurske prirode i djelatnika govori mr. sc. Siniša Golub, ravnatelj Javne ustanove.
* Odmah u sridu: može li se izdvojiti najvažnije postignuće u 2023. godini?
– Promatramo li iz pozicije sustava upravljanja zaštićenim područjima u Hrvatskoj, onda je to svakako izrada i usvajanje najkompleksnijeg plana upravljanja u cijeloj Hrvatskoj, famoznog 007 koji obuhvaća Regionalni park Mura-Drava i pridružena zaštićena područja ekološke mreže. Između stotinu planova na razini cijele RH, ovaj je uistinu bio najizazovniji jer je obuhvaćao čak pet županija i nebrojeno dionika iz javnog i privatnog sektora! Nema drugog zaštićenog područja u Hrvatskoj koje se proteže na čak pet županija. Pritom treba znati da nisu niti sve županijske ustanove koje upravljaju RP-om na istom stupnju institucionalnog razvoja, čime je izrada bila još izazovnija. Naravno, dio javnosti će reći: Još jedan dokument koji nikome ne treba! Međutim, nije baš tako. Izrada tako kompleksnog plana sama za sebe govori da postoji sustav koji ga može izraditi pa onda i provesti u djelo u narednih deset godina. Pod uvjetom, dakako, da Rusija ne vužge nuklearne raketline.
Pet novih projekata
* Što se događa kad se pravilno ide u akciju?
– Rezultati su tu! Upravo tako, postignuća je mnogo. Svatko dobronamjeran tko prati naš rad priznat će naša postignuća. Oni manje skloni ionako nikad neće biti zadovoljni, što god mi učinili. Ali, to je tako i s time smo se već pomirili. Jedino nam je žao što u Međimurju trenutno nema profesionalne ekološke udruge koja bi nam bila partner u onom dijelu gdje udruga može poskočiti više i dalje nego ustanova.
* Pet EU projekata odobreno je ustanovi u zadnjem kvartalu godine. Tko će ih provoditi?
– Kad sam prije dvadesetak godina govorio da će biti novčanih sredstava, ali neće biti ljudi koji će ih kroz projekte ulagati u zavičaj, malotko je to vjerovao. Danas imamo upravo to: fondova i sredstava dovoljno, ali nedovoljno kreative. Javna ustanova Međimurska priroda jako pazi da se joj „ne raskapči lalofka“ odnosno da optimalno balansiramo između postojećeg broja djelatnika i projekata koje ćemo provoditi u datom vremenu.
„Prozračivanje staništa“
* Ali prije svega toga, glavna zadaća je redovni rad propisan Zakonom o zaštiti prirode RH, zar ne?
– Misija ustanove propisana je Zakonom o zaštiti prirode, a to je upravljanje onime što je službeno zaštićeno kao vrijedna priroda. Neću sad, po ne znam koji put, nabrajati što je sve zaštićeno u našem zavičaju, nego ću na jednom primjeru konkretno pokazati dokle smo došli u praksi očuvanja. Spomenik prirode hrast lužnjak Arpad u Donjem Vidovcu počeo je pokazivati znakove narušenog vitaliteta jer se desetljećima oko njega odvijao društveni život u najširem smislu pojma. No, nitko iz tog društva nikad nije odradio postupak zvan „prozračivanje staništa“ kako bi korijenski sustav tog hrasta imao uvjete slične šumskim uvjetima kakve imaju pripadnici njegove vrste koji rastu u gustom sklopu u Murščaku. Dakle, danas u Međimurju postoji ustanova koja ima kapacitet da prepozna problem, napravi analizu uzroka i prijedlog rješenja, te da kroz svoj rad poboljša stanje. Toga nije bilo prije dvadesetak godina, a kamo sreće da je ustanova te vrste s radom krenula već 1963. nakon prve zaštite platane u Nedelišću. Gdje bi nam danas bio kraj.
I malo je veliko
*Treba li mistificirati zaštitu prirode kao nešto skupo i prekompleksno za svakodnevni život malog čovjeka?
– Treba mistificirati prirodu kao takvu, jer još uvijek ne poznajemo dovoljno sve njezine mehanizme, iako naslućujemo da joj baš i ne odgovara odnos čovjeka prema njoj. Ali zaštita prirode je stvar svakog pojedinca, a ne samo nadležnih ustanova. Nema učinkovite zaštite prirode ako svaki pojedinac neće odraditi svoj dio posla, ma koliko on bio mali. Lako je to reći, ali teško ostvariti, jer školski kurikuli još nisu posvećeni očuvanju temelja života na Zemlji. Zato naši vrijedni edukatori čine nadljudske napore da u Centru za posjetitelje „Med dvemi vodami” svakodnevno educiraju i Međimurce, ali i rastući broj posjetitelja našeg zavičaja. Čak tri radna mjesta pokrivena su prihodom od ulaznica. Impresivno, ako znamo da je iz dotične zgrade prije dvadesetak godina izlazio samo nered i kaos. Ukratko, nove generacije morale bi biti mudrije od danas živućih, ako žele opstati na planetu kakav im ostavljamo.
Internet neće ubiti knjigu
* Zatekli smo Vas u završnoj pripremi Godišnjaka o radu ustanove u 2023. godini. Čemu tiskovina u digitalnoj eri?
– Kao što televizija nije ubila radio, tako niti internet neće ubiti knjigu. Kamo sreće da su nam negdašnji međimurski povjerenici za zaštitu prirode ostavili svoje zapise o tome s kakvim su se izazovima nosili i kako su zamišljali dobrobiti očuvane prirode Međimurja. Mi smo ta generacija koja utemeljuje sustav u punom smislu pojma, pa je red da iza sebe ostavimo i pisani trag. A možda i zato što sve što smo radili ne stane u jedan intervju.
