Prema nekim procjenama, čak milijarda ptica godišnje u svijetu stradava od udara u staklene površine! Prozori i velike ostakljene stijene na kućama i zgradama, autobusna i druga stajališta, bukobrani na autocestama, samo su dio takvih, najčešće smrtonosnih zamki za ptice. Sudaranje (kolizija) sa staklenim površinama jedna je od najvećih prijetnji za divlje ptice u urbanim sredinama.
Zašto dolazi do kolizije?
Iako ptice pripadaju živim bićima s najrazvijenijim osjetilom vida, ono ima slabu točku – osjećaj za dubinu. Kako su oči kod mnogih ptica smještene na bočnim stranama glave, najveći dio vidnog polja, koje kod pojedinih vrsta iznosi gotovo 360°, pokriva svako oko zasebno (monokularni vid). Pticama su otežani procjena udaljenosti i fokus na dubinu, odnosno na ono što se događa ravno pred njima upravo zbog premalog središnjeg dijela vidnog polja, u kojem se preklapaju vidna polja svakog oka zasebno. Stoga ptice često ne registriraju prepreke, pogotovo kada su one prozirne. Nadalje, ptice često zavara odraz njihovog staništa – stabla, šume ili neba na staklenim površinama.
Kako spriječiti koliziju?
Crne naljepnice u obliku ptičje siluete, koje često viđamo po bukobranima uz autocestu i staklenim površinama u naseljima, nipošto nisu dovoljne za sprečavanje kolizije. Vidljivost staklene prepreke najčešće postižemo njenim iscrtavanjem, postavljanjem naljepnica ili traka na nju. Da bi rješenje bilo učinkovito, važno je pridržavati se pravila rasporeda elemenata na cijeloj površini, odnosno „premrežiti“ staklo trakama i/ili naljepnicama u dovoljnoj mjeri. Osim toga, valja izbjegavati konstantno dignute rolete na većim prozorima i stijenama, posebno onima koji odaju dojam da pticama omogućuju slobodan prolaz. Često su i sobne biljke vidljive izvana „krivac“ zbog kojeg ptice, u namjeri da dođu do njih, završavaju fatalno. Također, hranilice za ptice poželjno je postavljati što dalje od kuće i prozora.
Što s pticom koja je udarila u staklo?
Nažalost, veliki broj ptica prilikom kolizije sa staklom ugiba. Blaži udar ptica najčešće preživi, no neko vrijeme ostaje na tlu, ošamućena i dezorijentirana. U tom slučaju pticu je potrebno smjestiti na mirno, tiho i sigurno mjesto. Kao jedno od najjednostavnijih i najboljih rješenja za to pokazala se obična kartonska kutija. Na njoj se prethodno naprave mali otvori za zrak, a potom se u nju zatvara stradala ptica. Nakon oporavka, za koji je ponekad dovoljno samo petnaestak minuta, ptica se pušta na slobodu. U suprotnom, ne popravi li joj se stanje ni nakon nekoliko sati, nužna je pomoć veterinara.
Što se to godinama događalo na željezničkoj stanici u Donjem Mihaljevcu?
Posvuda, pa tako i u Međimurju, susrećemo se s primjerima nedovoljno ili pak skroz nezaštićenih staklenih površina. Čest slučaj su staklene nadstrešnice u javnom prostoru, najčešće na autobusnim ili željezničkim stajalištima. Kada se takvo stajalište nalazi izvan naselja, okruženo prirodom, situacija biva znatno gora. Baš takva, smrtonosna zamka za ptice, godinama se nalazila na željezničkoj stanici kod Donjeg Mihaljevca. Priča sa sretnim završetkom počinje tragično. JU Međimurska priroda primila je dojavu o nekoliko stradalih ptica pronađenih uz staklenu nadstrešnicu. Prema procjeni čuvara prirode koji je izvršio nadzor na lokaciji, ptice su bile mrtve kratko vrijeme, najviše nekoliko dana. Razlog smrti pripisan je koliziji sa staklom. Nažalost, nekoliko dana kasnije, pri ponovnom obilasku željezničke stanice, problem je potvrđen. Pronađene su nove stradale ptice. Pošto se staklena nadstrešnica na toj lokaciji nalazi dulji niz godina, mučna je i sama pomisao na ukupnu brojku dosad stradalih ptica.
U cilju izbjegavanja daljnjeg stradavanja, na stajalište je ovješena privremena, plastična zaštitna mreža. Potom su kontaktirane Hrvatske željeznice, pošto predmetna nadstrešnica pripada njihovoj infrastrukturi, te je s njima dogovoreno rješenje – obljepljivanje staklenih površina. JU Međimurska priroda preuzela je stvari u svoje ruke te nakon izvjesnog vremena realizirala zamišljeno: privremena plastična mreža zamijenjena je naljepnicama s prigodnim motivima. Time je stajalište poprimilo ljepši izgled, i što je još važnije, postalo sigurno za ptice.
