Proljeće, a osobito svibanj, donosi živost u voćnjake, vrtove, livade i parkove. Opaža se sve veći broj raznih vrsta kukaca. Podsjetit ćemo se i na jednu vrstu koje srećom još nema na području Hrvatske, ali je tema aktualna. Riječ je o azijskom stršljenu, invazivnoj vrsti koja se sve više približava Sloveniji i Hrvatskoj. Međimurska priroda – Javna ustanova za zaštitu prirode je unutar projekta BEE(A)WARE krajem veljače ugostila stručnjaka iz Slovenije kako bi javnost, a posebice zajednicu pčelara upoznala s ovom invazivnom vrstom (više vidi OVDJE). Predavač je bio stručnjak Rene Rus, dr. vet. med. iz Veterinarskog fakulteta u Ljubljani. U razgovoru s njime, Roberta Radović, suradnica za komunikaciju i promidžbu, saznala je “štiklece” o ovoj aktualnoj temi.
Stručnjak Rene Rus je veterinar specijaliziran za zdravlje pčela i radi u tom području. Sudjeluje i u edukaciji studenata kroz terensku nastavu. Posebno ga zanimaju invazivne vrste poput azijskog stršljena jer, iako nisu bolest, predstavljaju ozbiljan stresni faktor za pčelinje zajednice i dodatno smanjuju njihove šanse za preživljavanje.
* Pojasnite nam o čemu je riječ i zašto je ova tema važna?
– Interes za ovu temu značajno je porastao posljednjih godina upravo zbog širenja azijskog stršljena prema istoku Europe. Vrsta je već potvrđena u susjednim zemljama, uključujući Mađarsku, što znači da se nalazi vrlo blizu našeg područja. U Europi je prisutna još od ranih 2000-ih, kada je unesena u Francusku, odakle se postupno širi. Danas predstavlja ozbiljan problem jer uzrokuje velike ekonomske štete, osobito u pčelarstvu, ali i u poljoprivredi općenito. U nekim regijama bilježe se i zdravstveni rizici za ljude. Ova vrsta se izuzetno dobro prilagodila europskim uvjetima i vrlo se uspješno razmnožava.
* Treba li stanovništvo Međimurja biti zabrinuto?
– Važno je naglasiti da nema mjesta panici, ali postoji potreba za informiranošću i spremnošću. Kod nas još nemamo potvrđenu prisutnost ove vrste, što znači da imamo priliku reagirati na vrijeme. Ako se prisutnost azijskog stršljena primijeti i brzo djeluje, moguće je ograničiti širenje. Međutim, ako se propusti samo jedna sezona, populacija se može naglo povećati i tada ju je izuzetno teško kontrolirati.
* Jesu li pčelari upoznati s ovim problemom?
– Za sada nemamo praktičnih iskustava s ovom vrstom u Sloveniji, ali pčelari su među prvima koji će je vjerojatno primijetiti. Azijski stršljen napada pčele i može ozbiljno ugroziti pčelinje zajednice. Problem je i u tome što se u medijima često pogrešno prikazuju različite vrste stršljena. Ljudi često zamišljaju velikog “divovskog” stršljena, dok je azijski stršljen zapravo manji od našeg europskog. Zbog toga se prijetnja ponekad podcjenjuje, iako su uvjeti u našoj regiji vrlo pogodni za njegov razvoj i širenje.
* Koliko je javnost informirana o ovoj temi?
Do sada su informacije uglavnom bile usmjerene prema pčelarima kroz stručne članke i predavanja. Zanimljivo je da je veći interes medija bio usmjeren na druge invazivne vrste, poput orijentalnog stršljena, koji je već prisutan na području Primorja. Međutim, njegov utjecaj zasad nije bio toliko izražen.
Stručnjak Rus i sam je pčelar, pa vrlo dobro poznaje problematiku medonosnih pčela. Svoja profesionalna znanja primjenjujeu praksi. A kako je otac dvoje male djece, puno vremena provodi u prirodi i opaža stanje divljih oprašivača.
– Glavni problem u zajednici medonosnih pčekla i dalje predstavlja parazit Varroa, koji je prisutan gotovo u svim pčelinjim zajednicama. Ključno je redovito praćenje i pravovremeno liječenje.Suradnja između pčelara i veterinara izuzetno je važna, kao i primjena suvremenih dijagnostičkih metoda. Iako je populacija pčelara raznolika, ima i dosta mladih koji se uključuju u ovu djelatnost, što je vrlo ohrabrujuće. U Sloveniji postoji velik izbor meda, ovisno o sezoni. Najčešće se biraju blaže vrste poput cvjetnog ili bagremovog meda, dok osobno preferiram šumski med zbog njegovog bogatijeg okusa. Populacije divljih oprašivača uvelike ovise o okolišnim uvjetima. Loši klimatski uvjeti i nedostatak hrane negativno utječu na njihovu brojnost. Za razliku od medonosnih pčela, o divljim oprašivačima imamo manje konkretnih podataka iz prakse.
foto: Roberta Radović
Predavanje je sufinancirano iz projekta „Multidisciplinarno jačanje kapaciteta i razvoj novih rješenja u svrhu očuvanja, zaštite i povećanja brojnosti ugroženih zajednica divljih oprašivača i medonosne pčele unutar ekosustava“, akronima BEE(A)WARE, sredstvima EFRR-a putem Interreg programa Slovenija – Hrvatska 2021-2027.
