Prvi kamp mladi čuvari prirode u organizaciji Međimurske prirode održan je na Matulovom gruntu 31. srpnja 2021. godine. U provedbi kampa sudjelovala je i Hrvatska gorska služba spašavanja – Stanica Čakovec. Tom prigodom dodijeljene su i nagrade najboljim mladim čuvarima prirode. Ovogodišnji dobitnik u kategoriji najbolji mladi čuvar prirode je Niko Kozar iz Čakovca, a o kampu i ostalim nagrađenim učenicima više možete saznati OVDJE.
Niko je znatiželjan i živahan dječak. Ove će jeseni krenuti u treći razred te u rujnu proslaviti deveti rođendan.
Kad je išao po svjedodžbu nakon završetka drugog razreda pohvalio se učenicima i učiteljici Petri Kovač na nagradi koju je zavrijedio sudjelovanjem u volonterskim akcijama Javne ustanove Međimurska priroda. Svima je bilo drago čuti tako odlične vijesti. Odličan je učenik i nanizao je same petice u svjedodžbi. Na Svjetski dan rendžera bio je s obitelji na moru, pa nije mogao sudjelovati na prvom Kampu mladi čuvari prirode i biti osobno nazočan dodjeli nagrade. Ali, Međimurska priroda uskoro organizira događanje na kojem će i Niko primiti javno svoje priznanje. No, prije toga upoznajmo njegovu strast prema prirodi, a osobito prema životinjama.
S djelatnicima Međimurske prirode dvije je večeri krajem lipnja volontirao u šumi Čep kod Nedelišća. Pri tome je učio o životu kukca jelenaka.
– Bilo mi je jako lijepo. Mislio sam da ćemo ih samo brojati, ali smo svašta radili. Označivali smo ih, mjerili, promatrali. Bio sam u Centru Med dvemi vodami gdje sam čuo priču o jelenka, paličnjaku, leptirima plavcima. Bio sam i na sportskom kampu na plivanju, kad nam je Sara iz Međimurske prirode pokazivala jelenke i govorila o njihovom zanimljivom životu.
Ljubav prema životinjama prenio mu je djed Dragutin, deda Drago kako ga od milja zove. Djed je bio lovac, pa su mnogo vremena provodili zajedno u prirodi.
– Djed živi u Mačkovcu i iza kuće ima šumu. Puno sam s njime išao u šetnju u prirodu. Vidio sam i upoznao u šumi razne životinje. Srne, vodene kokoši, pa i zmiju kako puzi po vodi. Ne bojim se zmije. Samo je prošla pokraj nas, a mi smo je pustili na miru. Djed me upoznao s time kako se koja životinja zove. Lijepo mi je bilo s njim ići u šumu, a ja sam tada zavolio prirodu i životinje. Zatim sam krenuo sam istraživati. Kad nešto čujem i ako me to zanima, onda idem to istražiti preko mobitela. Mobitel mi koristi da nađem podatke, a također ga koristim i za fotografiranje, otkrio je Niko svoje prve korake u otkrivanju svijeta prirode koji ga je toliko oduševio.
Svoje oduševljenje je odlučio trajnije sačuvati u obliku „knjiga‟, printeva koje uredno slaže u mini fotomonografije A4 formata.
– Prva knjiga koju sam napravio bili su „Slapovi‟. Bio sam na Plitvičkim jezerima i tada sam odlučio da ću napraviti svoju fotoknjigu. Fotografiram, napišem podatke, napravim priču i sve to isprintam. Moje najnovije knjige su posvećene životinjama. U njoj imam jelenke, ribe, labudovo gnijezdo itd. Većinom sam sve snimio u Međimurju. Snimam divlje životinje. Neke sam snimio i na Plitvičkim jezerima. Napravit ću u tom serijalu još jednu treću knjigu. Zove se „Enciklopedija moj svijet‟. Ideja mi je došla jer doma imam enciklopediju Moj svijet, pa sam odlučio da i ja napravim jednu takvu svoju knjigu. Poslije treće knjige, napravit ću i knjigu o biljkama. Neke sam već fotografirao u parku u Čakovcu, otkrio nam je svoje planove vrijedan istraživač Niko.
Majka Anemari Novak i otac Igor Kozar velika su potpora njegovom prirodoslovnim nadahnuću. Vode ge u prirodu, čakovečki park, u šetnje uz Muru i Dravu te pomažu kad treba isprintati nova djela.
– Mama mi spoji listove mojih knjiga, a pomaže mi ako treba i oko opisivanja životinja. S roditeljima idem u danima vikenda u šetnje u prirodu. U čakovečkom parku sam vidio vjevericu, djetlića, golubove, vrane, vrapce… I to sam stavio u svoje knjige. Imam oko petsto fotografija. Teško mi je odlučiti se koju životinju najviše volim. Ali nekako najviše volim lastin rep. Zanima me i srnjak jer ima krasne i velike rogove. Deda i ja smo našli dio rogova kad smo šetali šumom, govori nam Niko sa sjajem u oku svoje doživljaje iz šume.
Niko nam redovno šalje i izbor svojih fotografija za našu rubriku „Fotografija mjeseca‟ na našoj web stranici Međimurske prirode. Vjerujemo da ćemo o našem najboljem ovogodišnjem mladom čuvaru prirode i ubuduće pisati jer će ga njegov istraživački duh odvesti u nove zanimljive pohode i otkrivati mu taj divni svijet životinja.
