U Hrvatskoj se mjesec svibanj obilježava kao Mjesec zaštite od požara. Svjedoci smo sve učestalijih požara tijekom proljeća kada se obavljaju radnje za pripremu obradivih površina za sjetvu u proljeće. Požara nisu pošteđene ni površine koje se nalaze unutar zaštićenih prirodnih područja, a najčešći uzrok požarima na otvorenom je čovjek, odnosno ljudska nepažnja. Postoje brojni zakoni i odluke koji zabranjuju odnosno reguliraju paljenje vatre na otvorenom, no iako je zakonima jasno navedeno šta je zabranjeno, sve je više požara koji ne samo da ugrožavaju prirodu, njenu floru i faunu, nego dovode u opasnost i materijalna dobra i ljudske živote.
Za svako paljenje vatre na otvorenom građani su dužni obavijestiti nadležnu vatrogasnu postrojbu i poduzeti određene mjere predostrožnosti. Također, dužni su poštovati donesene odluke koje se odnose na ograničenja i zabranu paljenja. Upravo je ovih dana donesena Odluka o zabrani spaljivanja smeća, korova, suhe trave i drugog poljoprivrednog i šumskog otpada te loženje vatre u šumama i blizini šume prema kojoj se zabranjuje navedeno spaljivanje od 2. svibnja do 3. listopada 2022. godine. Upravo zbog nekontroliranog spaljivanja biljnog i drugog gorivog otpada svake godine bilježi se sve više požara na otvorenim prostorima koji zahvaćaju poljoprivredne kulture i stvaraju štetu njihovim vlasnicima.
Najbolji način da izbjegnemo štetu je da uopće ne palimo poljoprivredni otpad kada čistimo oranice, obrezujemo voćnjake ili kosimo travu u dvorištu. Sve su to vrijedne organske tvari bogate ugljikom i njihovim ćemo kompostiranjem vratiti hranjive tvari u tlo te doprinijeti smanjenju klimatskih promjena. Spaljivanje takvog otpada, osim što zagađuje okolinu, zagađuje zrak, širi opasnost od požara po okolne objekte, voćnjake, košnice ili šume koje se mogu nalaziti u neposrednoj blizini oranica. Ono što je najvažnije, spaljivanjem strništa, livada i pašnjaka, osim što se uništava kompletna biljna masa koja je prisutna na oranici, uništavaju se mikroflora i mikrofauna na tom lokalitetu, što znači da se narušava stanje zemljišta kao osnove poljoprivredne proizvodnje. Također su ugroženi i susjedni usjevi, ugrožena je životna sredina i ljudski životi, ugrožava se divljač, materijalna šteta može biti velika, a na kraju je potrebno povećati unošenje umjetnih gnojiva na opožarene oranice, čime se opet ugrožava zdravlje ljudi i životinja.
Dakle, nakon spaljivanja poljoprivredna parcela može biti samo lošije kvalitete, a naredni urod na njoj slabiji. Spaljivanjem oranica uništava se ogromna količina biljne mase koja se može upotrijebiti kao zeleno gnojivo i ogroman broj mikroorganizama koji razlažu tu biomasu i prerađuju mineralne tvari u oblike koji su pristupačni biljkama za prehranu. Stoga je mnogo bolje i korisnije da se oranice na spaljuju već da se zaoru. Plitkim zaoravanjem strništa suzbijaju se korovi i čuva se vlaga u zemlji, te se na taj način pravilno priprema oranica za sljedeći usjev, a opasnost od požara i zagađenja se izbjegava.
