Od 2017. godine 20. listopada obilježava se kao Međunrodni dan krajobraza, čime se javnost senzibilizira o važnosti krajobraza, njegovog planiranja, zaštite i upravljanja. Značajnu ulogu u pitanjima krajobraza imaju i biolozi, stoga donosimo razgovor s Ivanom Rojko, biologinjom i voditeljicom Centara za posjetitelje kojima upravlja Međimurska priroda. Od 12. do 16. listopada 2022. godine sudjelovala je na 14. Hrvatskom biološkom kongresu u Puli. Organizator kongresa bilo je Hrvatsko biološko društvo, a osim hrvatskih biologa u znanstvenom i društvenom dijelu programa sudjelovali su i međunarodni stručnjaci. Kongres se organizira svake treće godine. Ove se odazvalo 120 sudionika, s različitim plenarnim, uvodnim, usmenim i posterskim izlaganjima, a održana je i rasprava na temu zaštite prirode za okruglim stolom. O značaju sudjelovanja na ovakim stručnim okupljanima Rojko govori:
– Svih pet dana bio je proveden opsežan program, praktički od 9 do 21 sat. Osim što je održan 14. Hrvatski biološki kongres, održan je i 4. Simpozij edukacije biologije. Aktivno sam sudjelovala u oba programa. Za sudionike je bio organiziran izlet po izboru na Nacional park Brijuni ili na Kamenjak što sam odabrala kako bi upoznala rad njihove javne ustanove i mogla ga usporediti s radom Međimurske prirode. Iako se radi o dva suprotna podneblja, morski i kontinentalni, zaključak je kako se u praksi i radu na terenu suočavamo sa sličnim problemima.
* Rad i rasprava okruglog stola donijela je zajednički zaključak. Što naglašava?
– Struka je složna u namjeri i cilju da je u području zaštite prirode potrebno još mnogo napora uložiti u edukaciju. Ne samo prema dionicima, već posebice prema djeci. U tom smislu Međimurska priroda jako dobro radi te smo na ovom Kongresu bili istaknuti kao javna ustanova koja kvalitetno provodi edukacije.
2022. godina u znaku ptica
* U programu konzervacijske biologije, ekologije, zaštite prirode i okoliša predstavila si aktivnosti usmjerene na problematiku zašite ptica. Što je sukus tog izlaganja?
– Kolege iz Međimurske prirode, Sara Srša, Mihaela Mesarić, Velimir Bašek i ja, za izlaganje smo pripremili temu Upravljačke aktivnosti za zaštitu ptica u Međimurskoj županiji. Osim monitoringa koje provodimao prema našem Godišnjem planu, upravo smo ove godine organizirali niz aktivnosti usmjerenih na samu zaštitu ptica i poboljšanja stanišnih uvjeta za strogo zaštićene vrste. Prate se bijele i crne rode, štekavci, crne žune, bregunice, pčelarice, vodomari, lastavice, piljci te ptice na zimovanju. Postavljamo kućice za ptice te provodimo volonterske akcije “Čišćenje obale za bregunice” i “Brojanje gnijezda lastavica i piljaka”. Međimurska priroda je u suradnji s Udrugom BIOM provela i Trening prepoznavanja ptica, a organizirali smo i ptičarenje odnosno događaj za lokalno stanovinštvo u vidu promatranja ptica. S udrugom BIOM, ustanovom Priroda Varaždinske županije te pripadnicima Hrvatske gorske službe spašavanja – Stanica Čakovec, organizirano je uklanjano sedam ilegalnih čeka na akumulacijskom jezeru Dubrava za koje se sumnjalo da se koriste za krivolov. Ove godine se nekako poklopilo da smo se u velikoj mjeri posvetili upravo pticama. Očito s dobrim razlogom. Jer, studija koja je objavljena prošli mjesec pokazuje da se kod čak 50 % vrsta ptica u svijetu bilježi značajan pad njihovog broja.
Edukacijom do razumijevanja i zaštite
* Zaštita prirode kreće od pojedinca. Još uvijek je potrebno mnogo ulagati u edukaciju?
– Kod većine ljudi još nije sazrela poruka: Priroda ne treba čovjeka, ali čovjek treba prirodu. Unutar 4. Simpozija edukacije biologije održala sam predavanje kroz koje sam istaknula ulogu javnih ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode i ekološkom mrežom u edukaciji učenika. U pripremi izlaganja uz mene sudjelovale su Mihaela Mesarić i Monika Cindić. Predstavila sam rad Međimurske prirode kroz djelovanje Centra za posjetitelje Med dvemi vodami. Tako da mi edukaciju provodimo ne samo kroz interpretaciju prirodnih vrijednosti u samom Centru, već i kroz prirodoslovne radionice, aktivnosti na terenu, ptičarenjem, organizacijom Noći muzeja i drugih programa koji usmjereni ne samo prema djeci i mladeži, već i drugim skupinama.
Biolozi dijele istu strast
* Koje spoznaje i vrijedna iskustva izdvajaš s prezentacija drugih kolega?
– Zanimljiva je uporaba dronova u zaštiti prirode i možda će to biti jedna od naših aktivnosti u idućoj godini. Pomoću ove tehnologije može se jednostavnije pronaziti staništa ugroženih biljnih ili životinjskih vrsta te prikupljati druge informacije vezane uz monitoring. Drago mi je bilo vidjeti koliko mi biolozi, iako smo studirali na istom fakultetu, radimo na različitim mjestima, radimo različite stvari, ali sa gotovo jednakom količinom strasti. Sudjelovanje na ovom Kongresu bilo je iznimno inspirativno. Zavidan broj kolega koji je nazočio Kongresu dobro poznaje prirodu Međimurja. Međimurska priroda ih uključuje u istraživačke radove, a i neki stručnjaci koje sam upoznala kazali su mi kako su radili određena istraživanja upravo u Međimurju.
* Koliko se rad biologa prati kroz tiskane i elektroničke medije?
– Vrlo malo. Biologe najčešće motivira odabir tog studija kako bi imali što manje veze s ljudima, a što više s prirodom. Na kraju ispada, a posebice u zaštiti prirode, da moramo biti vrlo približeni ljudima, kako bi se time i sama priroda približima drugim ljudima koji je u konačnici mogu zaštiti. Nama biolozima dosta treba pomoć struke iz područja promotivnih aktivnosti kako bi se problemi pravilno iskomunicirali s javnošću.
Teren, teren i …teren
* Biolog mora značajan dio svog vremena provoditi u prirodi?
– U praksi uvijek nedostaje kadrova koji bi na samom terenu mogli raditi monitoringe, odnosno pratiti stanje prirode. Nedostaje educiranih osoba koje su spremne izdvojiti ne samo poslovno vrijeme nego i dodatno vrijeme van radnih sati za odlazak u prirodu. Jer za procjenu stanja bitno je biti na terenu. A to ne znači prošetati sat vremena prirodom, već to podrazumijeva opsežan rad na terenu, koji zahtijeva višednevno ili čak višetjedno izbivanje od doma i obitelji. Osim što se prikupljaju podaci na terenu, oni se kasnije trebaju obraditi u uredu u vidu dokumentacije i raznih izvješća. To je zahtjevan posao, a mnogi ga zapravo kao takvog ne percipiraju.
tekst: Roberta Radović
